Mesić, Matija, hrvatski povjesničar (Brod na Savi, danas Slavonski Brod, 19. II. 1826 – Zagreb, 5. XII. 1878). Školovao se u Požegi i Zagrebu, gdje je 1842. stupio u biskupsko sjemenište. Od 1844. do 1848. studirao bogosloviju u Beču. God. 1849. se zaredio, a 1851. postao namjesni učitelj (suplent) za povijest i zemljopis u gimnaziji u Zagrebu. Od 1851. do 1853. studirao povijest i zemljopis u Beču i Pragu. Do 1854. bio gimnazijski profesor, a potom profesor i ravnatelj (1871–74) Pravoslovne akademije u Zagrebu. Sudjelovao u radu Hrvatskoga sabora (1861., 1875–78) te bio predsjednik Matice ilirske (1872–74). Od 1867. redoviti član JAZU. God. 1874. izabran za redovitoga profesora hrvatske povijesti na Mudroslovnome fakultetu. Pošto je te godine osnovano i moderno sveučilište, bio je izabran za prvoga rektora. Znanstveno istraživao poglavito razdoblje hrvatske povijesti 1490–1526., koje je prvi kritički i sustavno obradio. Izdavao izvornu građu te je s I. Kukuljevićem Sakcinskim sudjelovao u izdavanju zbirke dokumenata Acta Croatica – Listine hrvatske (I, 1863). Radove objavljivao u stručnim časopisima (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, Književnik, Rad JAZU) te u novinama (Pozor, Novi pozor, Dragoljub, Narodne novine, Vienac, Obzor). Djela: Život Nikole Zrinjskoga, sigetskoga junaka (1866), Hrvati na izmaku srednjega vijeka (1996).
