STRUKE:

metar

metar (prema grč. μέτρον: mjera).

1. Mjerna jedinica duljine (znak m), osnovna jedinica SI. Prvotno je određen 1795. kao temeljna jedinica francuskog mjernog sustava, i to tako da je, u nastojanju da se osloni na prirodnu mjeru, bio definiran kao 40-milijunti dio duljine meridijana. Prve su dvije pramjere metra (tzv. prametri) načinjene 1799. i pohranjene zajedno s pramjerama kilograma (tzv. prakilogrami), jedan par u Arhivu Francuske Republike, a drugi u Nacionalnom institutu. Francuski se mjerni sustav tijekom XIX. st. proširio u druge zemlje, pa je 1875. prva skupina zemalja prihvatila Dogovor o metru, na temelju kojega je izrađen međunarodni prametar, koji je 1889. pohranjen u Međunarodnom uredu za utege i mjere u Sèvresu kraj Pariza. Od 1960. metar je bio određen valnom duljinom određenoga elektromagnetskoga zračenja, a od 1983. određen je brzinom svjetlosti, kao jednom od temeljnih prirodnih konstanti (c0 = 299 792 458 m/s). Zbog toga je metar definiran kao duljina puta koju svjetlost prijeđe u zrakopraznom prostoru za vrijeme 299 792 458-og dijela sekunde. Na metru i kilogramu osnivao se Metarski sustav jedinica, iz kojega se razvio današnji Međunarodni sustav jedinica.

2. Naziv za organizaciju stiha prema određenom ritmičkom obrascu vezanom uz odgovarajući (versifikacijski) sustav. Veličina i oblik metričkih jedinica razlikuju se od sustava do sustava. Prema tomu, razlikuju se četiri metrička sustava: silabički, akcenatski (tonski), akcenatsko-silabički (tonsko-silabički) i kvantitativni. Silabički se sustav temelji na broju slogova u stihu, naglasak se javlja samo kao ukras, ali ne i osnovni kriterij izgradnje. Svojstven je japanskom i pjesništvu romanskih jezika. U akcenatskom ili tonskom sustavu mjere se jedino naglasci, a broj slogova može varirati. Veći dio pjesništva germanskih jezika slijedi taj obrazac. U akcenatsko-silabičkome (tonsko-silabičkome) sustavu bitni su broj slogova i raspored naglasaka. Za kvantitativni sustav svojstveno je mjerenje duljine slogova u tzv. stopama. Svaka stopa sadrži određeni raspored dugih i kratkih slogova. Rabili su ga klasični grčki i latinski autori. Izbor određenoga metra nije prepušten samo autoru, nego ga određuju fonološki procesi (koji se odvijaju tijekom vremena) u određenom jeziku i tradicija, odn. prevladavajuća konvencija. Metar nije samo matematički obrazac nego i način mišljenja riječima. Suvremeni teoretičari metar predstavljaju kroz četiri dimenzije: kao apstraktni opći obrazac, kao njegove dopuštene podvarijante koje se očituju u ostvarenim stihovima i izvedbama. Ni jedan se metrički obrazac ne ostvaruje u potpunosti u konkretnim stihovima. Suvremeni metričari govore o metru kao idealnoj formi, kao skupu neostvarenih mogućnosti lišenih značenja, izražajnosti i učinka. U duhu takvih razmišljanja nastala je i teorija prozodijske napetosti između idealne metričke forme i konkretno ostvarena ritma. Uživanje čitatelja/slušatelja u određenome pjesničkom ostvaraju uvelike proizlazi iz igre metričkih zadanosti i ostvarenoga ritma.

metar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40386>.