STRUKE:

meteorit

meteorit (prema meteor), kameno ili željezno tijelo koje je iz svemira palo na Zemljinu površinu. Većina meteorita potječe od manjih tijela meteoroida, a rijetki potječu od planetoida. Padovi većih nebeskih tijela uzrokuju eksplozije i udarne kratere astrobleme. Prema kemijskom sastavu meteoriti se dijele na kamene (aeroliti, učestalost 94%), željezne (sideriti, 5%) te kameno‑željezne (sideroliti, 1%). Najveći nađeni kameni meteorit mase je veće od 1 t, a željezni od 60 t. Prema mineralnom sastavu kameni meteoriti dijele se na hondrite i ahondrite; prvi sadrže okrugla zrna, hondre, uložene u osnovnu masu, matriks. Hondre se sastoje od olivina i piroksena s nešto slitine nikla i željeza. Izuzev lako isparive elemente (npr. vodik, helij), kemijski sastav hondra odgovara sastavu Sunca, a kuglasti oblik upućuje na nastanak u bestežinskom prostoru. Radioizotopno im je utvrđena starost od 4,55 milijardi godina, što odgovara vremenu nastanka planetnoga sustava. Smatra se da nikada nisu bili uklopljeni u neko veće tijelo. Oko 86% svih meteorita su hondriti. Malobrojniji ahondriti ne sadrže hondre. Većinom su dijelovi otkrhnuti s površine planetoida. Najviše ih potječe od planetoida Vesta. Malu skupinu anhondrita čine meteoriti koji sadrže minerale kakvi se nalaze na Mjesečevu ili Marsovu tlu. Željezni meteoriti sastoje se uglavnom od nikla i željeza. Smjesa je kristalizirala iz taljevine pri vrlo sporom hlađenju, za što su uvjeti postojali u međuplanetnome prostoru. Većinom potječu od jezgara planetoida koji su razbijeni u sudaru s nekim drugim planetoidom. Kameno‑željezni meteoriti sastoje se od silikata i metala. Smatra se da su nastali u planetoidima, u području između željezne jezgre i kamenog omotača. Najstarija je poznata uporaba meteorita datirana u željezno doba (Danebury, Engleska). Željezni meteoriti koristili su se kao prvi izvori kvalitetnog željeza za oštrice. Izvanzemaljsko podrijetlo meteorita prvi je pretpostavio Ernst Florens Friedrich Chladni kada je 1794. povezao nalazišta meteorita i pojavu bolida. Alois von Widmanstätten je na prerezu hrašćinskoga meteorita, jetkanoga dušičnom kiselinom, uočio kristalografsku strukturu jedinstvenu za željezne meteorite, kakva ne postoji u zemaljskim kristalima. Kada je 26. IV. 1804. u francuskom mjestu L’aigle pred velikim brojem svjedoka pao meteorski pljusak od približno 3000 dijelova kamenog meteora znanstvena je zajednica prihvatila njihovo svemirsko podrijetlo.

meteorit. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40409>.