Meyer [mại'əɹ], Eduard, njemački povjesničar (Hamburg, 25. I. 1855 – Berlin, 31. VIII. 1930). Godine 1879. habilitirao na Sveučilištu u Leipzigu na povijesti staroga vijeka. Bio je izvanredni profesor na Sveučilištu u Leipzigu od 1884., redoviti profesor u Wrocławu od 1885., Halleu od 1889. i Berlinu od 1902. do umirovljenja 1923. Kritički proučavao izvore; uspostavio je staru egipatsku kronologiju te znatno pridonio poznavanju antičkog svijeta. Bavio se i filozofijom povijesti. Glavna djela: Povijest staroga vijeka (Geschichte des Alterthums, I–V, 1884–1902) i Podrijetlo i početci kršćanstva (Ursprung und Anfänge des Christentums, I–III, 1921–23).
