Mihalkov-Končalovski (Končalovskij) [m’ihəlko'f kənč’ilo'fsk’ij], Andrej (negdje Andron) Sergejevič (Sergeevič), ruski filmski redatelj i scenarist (Moskva, 20. VIII. 1937). Iz obitelji scenarista S. Mihalkova i spisateljice N. Končalovske, darovit pijanist, isprva je studirao na konzervatoriju, zatim na visokoj filmskoj školi VGIK. Najprije je djelovao kao scenarist (npr. A. A. Tarkovskoga), kao redatelj debitirao kratkometražnim filmom Dječak i golub (Mal’čik i golub’, 1962), za koji je nagrađen na festivalu u Veneciji. Prvi mu je cjelovečernji film Prvi učitelj (Pervyj učitel’, 1965), ugled mu je porastao adaptacijama S. Turgenjeva (Plemićko gnijezdo – Dvorjanskoe gnezdo, 1969) i A. P. Čehova (Ujak Vanja – Djadja Vanja, 1971). Nakon spektakularne Sibirijade (1978., specijalna nagrada u Cannesu), o civiliziranju sibirskih tajgi, otišao je u SAD, gdje se, s osrednjim uspjehom, uključio u matičnu struju hollywoodskoga filma. Veće je uspjehe postigao filmovima Marijini ljubavnici (Maria’s Lovers, 1984) i Pomahnitali vlak (Runaway Train, 1985). Nakon raspada SSSR-a u Rusiji je režirao rusko-američku koprodukciju Uži krug (The Inner Circle, 1991), te Kuću luđaka (Dom durakov, 2002., specijalna nagrada u Veneciji).