Mihičić, Milica

ilustracija
MIHIČIĆ, Milica

Mihičić, Milica, hrvatska glumica (Crikvenica, 17. I. 1864Zagreb, 9. II. 1950). Kao učenica A. Mandrovića prvi put nastupila 1890. kao Sidonija (A. Daudet, Fromont junior i Risler senior) u zagrebačkome HNK-u, gdje je kao iznimna glumica djelovala sljedećih 50 godina. Na početku karijere nastupala je u raznovrsnim ulogama, dramskim, baletnim i operetnim. Nastavila je kao glumica konverzacijskoga salonskoga kazališta, pretežito francuskih autora: Zaza (P. Berton – Ch. Simon), Vojvotkinja de Maulevrier (G. A. de Caillavet – R. de Flers, Zeleni frak), Atenaja (G. Ohnet, Vlasnik talionica), Gđa Faure (E. Bourdet, Teška vremena) i Kneginja Platta-Ettingen (F. Molnár, Olimpija). Druga joj je struka bila psihološka realistična drama koja je u hrvatsko kazalište na prijelazu iz XIX. u XX. st. uvela realistički i psihološki stil interpretacije. Značajnije uloge: Anisja (L. N. Tolstoj, Moć tmine), Hanna (G. Hauptmann, Kirijaš Henschel), Jelena (M. Gorki, Malomještani), Alice, Laura, Elisa (A. Strindberg, Smrtni ples i Vampir; Otac; Lomača), Gđa Borkman (H. Ibsen, John Gabriel Borkman), Gđa Frola (L. Pirandello, Što je istina) i Bianca (M. Praga, Zatvorena vrata). Posebno se istaknula u domaćem repertoaru kao Katja (S. Tucić, Truli dom), Vojnovićeva Mare od poste (Ekvinocijo) i Ana Menze Bobali (Dubrovačka trilogija), te Mila i Bakica (J. Kulundžić, Ponoć; Škorpion). Bila je iznimno uspješna u nijansiranju komično-sarkastičnih i dramskih trenutaka. Nastupila u filmu Dama sa crnom krinkom (1919).

Mihičić, Milica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40671>.