Mihovilović, Ive, hrvatski novinar i publicist (Premantura kraj Pule, 21. IX. 1905 – Zagreb, 15. IX. 1988). Završio je trgovačku školu u Karlovcu 1923. Od 1925. u Trstu je bio suradnik te pomoćnik glavnoga urednika pa 1926–28. glavni urednik hrvatskog tjednika Istarska riječ. Tršćansko ga je razdoblje oblikovalo novinarski, usmjerivši ga k vanjskopolitičkim temama, i politički, kao antifašista, a tada piše i pjesme socijalne i domoljubno-zavičajne tematike. Od 1929. djelovao je kao novinar u Zagrebu, najprije u Jugoslavenskom Lloydu te od 1931. u dnevniku Novosti u kojem je bio urednik vanjskopolitičke rubrike, glavni urednik 1936–40. i direktor 1940–41. Unaprijedivši reportažu (Franjo Fuis) i napose kulturnu rubriku (Ivan Goran Kovačić, Ranko Marinković, Vladimir Nazor, Ervin Šinko) te uvevši strip (Andrija Maurović), preobrazio ih je u suvremeni dnevni list i višestruko povećao nakladu. Bio je 1931–36. i glavni urednik glasila istarskih emigranata u Jugoslaviji Istra uz koje je okupio mlade istarske intelektualace (Lavo Čermelj, Drago Gervais, Mijo Mirković, Josip Wilfan) te mu dao snažan antifašistički pečat. Uspostavom NDH 1941. bilo mu je zabranjeno baviti se novinarstvom. Potkraj 1944. pritvorile su ga ustaške vlasti te držale kao taoca pri povlačenju u svibnju 1945. a, pošto je pobjegao, u Zagrebu ga je pritvorila OZNA. Potom je radio za Komisiju za razgraničenje pri Predsjedništvu vlade Hrvatske, u Komisiji za kinematografiju Hrvatske, na Višoj novinskoj školi i bio suradnik Jadranskog instituta. Od 1958. slobodni novinar, još od 1948. surađivao je u Vjesniku, 1952. bio je jedan od pokretača, potom kolumnist Vjesnika u srijedu, 1961–87. u Večernjem listu je objavljivao popularne vanjskopolitičke komentare pod pseudonimom Spectator (kojim se potpisivao i drugdje). Jedan je od najistaknutijih hrvatskih novinara XX. st., napisao je više publicističkih djela: Kako će svršiti abesinski rat (1935), Bura nad Perzijom (1951., s Joškom Palavršićem), Slučaj Chessman: dvanaest godina pred plinskom komorom (1960), Kennedy: drama u Dallasu (1963., sa Zvonimirom Kristlom i Seadom Saračevićem), Barry Goldwater (1964), Winston Churchill (1965), Posljednja avantura Benita Mussolinija (1965), Tko je ubio Kennedyja (1967), Mafija jučer i danas (1967), Hitac u Memphisu: izazov crnoj Americi (1968) te priredio knjigu Afera Profumo (1963). Nakon II. svjetskoga rata nastojao je argumentirati pripajanje Julijske krajine Jugoslaviji: Trst: etnografski i ekonomski prikaz (1946), Trst problem dana (1951), Italijanska ekspanzionistička politika prema Istri, Rijeci i Dalmaciji (1945–1953) (1954), Nema više zone B (1974). Posebno se baveći problematikom Katoličke crkve (Alfonsov moral, 1952., pod pseudonimom I. Premate, o Alfonsu Liguorskom; Vatikan: od Pia XII do Pavla VI, 1963), bio je kritičan prema Vatikanu zbog njegove potpore talijanskim teritorijalnim zahtjevima na istočnoj jadranskoj obali (Vatikan i fašizam, 1950; Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške »NDH«, 1952). Sa Zvanom Črnjom je uredio antologiju čakavske poezije Korablja začinjavaca (1969).
