Mijatović, Anđelko, hrvatski povjesničar (Tihaljina kraj Gruda, 27. I. 1939). Diplomirao je (1970) i doktorirao (1997) povijest na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Zbog političkih razloga bio je zatvaran (1964–67). God. 1971–72. radio u Historijskom institutu JAZU, a od 1976. u knjižarskom i izdavačkom poduzeću Mladost. Od 1990. do 1999. bio je savjetnik u Uredu predsjednika RH. Koautor je više školskih udžbenika povijesti. Ujedno je objavio veći broj književno-povijesnih rasprava i za tisak priredio nekoliko zbirki narodnih pjesama (Narodne pjesme o Mijatu Tomiću, 1969; Ganga, 1973; Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja, 1975). U povijesnom proučavanju poglavito se bavi narodnom predajom i poviješću uskoka te poviješću hercegovačkih, dalmatinskih i senjskih krajišnika (Uskoci i krajišnici, 1974; Senjski uskoci u narodnoj pjesmi i povijesti, 1983). Napisao više monografija koje obrađuju znamenite događaje i osobe hrvatske povijesti (Obrana Sigeta: o 420. obljetnici (1566.–1986.), 1987; Ban Jelačić, 1990; Zrinsko-frankopanska urota, 1992; Povijesne osobe XVII. stoljeća – likovi epskih narodnih pjesama, 1997) te kronološki pregled hrvatske povijesti (Iz riznice hrvatske povijesti i kulture, 1996).
