minijatura (tal. miniatura, od lat. miniare: obojiti minijem).
1. Slika ili crtež kojima su se ukrašivali rukopisi od grčko-rimskog i starokršćanskog doba, ranih srednjovjekovnih kodeksa, irskih, karolinških i otonskih rukopisnih knjiga do minijaturnih iluminacija braće Limburg, braće van Eyck i renesansnih slikara (J. Klović) na Zapadu, te većega broja bizantskih, perzijskih i arapskih iluminiranih i bogatom ornamentikom urešenih rukopisa na Istoku. Minijem su se u srednjem vijeku ispisivali inicijali i natpisi u rukopisima; poslije se minijatura izvodila u više boja i ukrašivala zlatom.
2. Slika maloga formata, rađena finom preciznom tehnikom u akvarelu na bjelokosti, pergamentu, papiru ili metalnoj pločici obično ovalna oblika; pretežito portret, ali i mitološki ili pastoralni motiv. Osobito je visok umjetnički stupanj dosegnula u Francuskoj u XVIII. st. i u Engleskoj oko 1800. U Hrvatskoj je portretna minijatura bila česta u bidermajeru.
3. U prenesenom značenju, nešto vrlo maleno; minijaturan, sitan, sićušan.
