STRUKE:

minobacač

ilustracija
MINOBACAČ u borbenom položaju - 1. cijev, 2. dvonožni lafet, 3. podloga, 4. ciljnička sprava, 5. mehanizam za određivanje pravca cijevi, 6. ručica mehanizma za određivanje pravca cijevi, 7. ručica mehanizma za određivanje nagiba cijevi, 8. ležište cijevi, 9. amortizer, 10. mehanizam za dovođenje u okomiti položaj

minobacač, topničko oružje s kratkom cijevi iz koje se ispaljuje projektil (minobacačka mina) pod kutom od 45° do 85°. Služi za uništavanje žive sile, vatrenih sredstava i utvrđenih objekata, koji zbog strme putanje mine mogu biti i duboko zaklonjeni na nagibima ili u udubljenjima. Sastoji se od glatke ili ižlijebljene cijevi sa zadnjakom, ciljničke sprave, lafeta s mehanizmom za određivanje pravca i visine te od podloge na koju se pri ispaljenju mine prenosi udarac. Kalibar minobacača obično je 60 mm (domet do 2500 m), 80 mm (domet do 4850 m) i 120 mm (domet do 6340 m). Mina za minobacač sastoji se od tijela (košuljice) s eksplozivnim punjenjem, upaljača, barutnoga punjenja i kapsule. Kako bi se osigurao pravilan let mine prema cilju, kod minobacača s glatkom cijevi mina ima ugrađena i stabilizacijska krilca, a kod minobacača s ižlijebljenom cijevi, stabilizacija se postiže rotacijom mine oko uzdužne osi. Za povećanje dometa minobacača služe mine s pojačanim barutnim punjenjem.

Minobacač su prvi put upotrijebili Rusi pri obrani Port Arthura u Rusko-japanskom ratu 1904–05., kada zbog blizine rovova nije bilo moguće protivnika gađati topništvom bez opasnosti za vlastite vojnike. Nijemci su ga do poč. I. svj. rata usavršili, uvevši u naoružanje 1910. teški minobacač kalibra 250 mm (domet 420 m, mina od 50 kg), a 1913. i srednji minobacač kalibra 170 mm (domet do 900 m, mina od 17 kg), te su ih u rujnu 1914. uporabili u rovovskome ratu na zap. bojištu. Zbog učinkovitosti minobacača, uvele su ga i ostale vojske, pa je masovno korišten u II. svj. ratu, u ratovima u Koreji, Indokini i Alžiru. Danas je minobacač zbog male mase, velikog polja djelovanja, laka i brza odabira položaja i laka rukovanja uobičajeno oružje za vatrenu potporu pješačkim postrojbama. Slabe su strane minobacača mali domet, veliko rasipanje pogodaka, dugi let mine i njezina slaba probojna moć.

minobacač. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 25.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41057>.