mirilo ili počivalo, mjesto na kojem zastaje pogrebna povorka, obilježeno velikim kamenom. Pojava zabilježena na području istočnog Jadrana i njegova zaleđa (Velebit), koje se po svojim elementima povezuje s tradicijama megalitičkoga kompleksa. Mirilo ima dijelom praktičnu, a dijelom magijsku funkciju: to je mjesto na kojem se pogrebna povorka doista odmara na putu prema groblju, ali i na kojem, prema narodnom vjerovanju, i pokojnik počine u svojem, još uvijek tjelesnom obliku, prije nego što bude pokopan. Mirilo se također smatralo mjestom počinka duše kada se vraća na zemlju, što se prema vjerovanju događalo osobito na Dušni dan. Pretpostavlja se da je prvobitna namjena ovoga postupka bilo ipak mjerenje pokojnika po dužini, kao autentična uspomena na pokojnikovu tjelesnost te kao preventivno zaštitno sredstvo od uroka i zlih sila.
