Miroslavljevo evanđelje

ilustracija
MIROSLAVLJEVO EVANĐELJE

Miroslavljevo evanđelje, ćirilski rukopis (181 pergamentni list veličine 418 mm × 244 mm), napisan zetsko-humskom redakcijom staroslavenskoga jezika i ustavnom ćirilicom zapadnoga tipa potkraj XII. st. za humskoga kneza Miroslava, brata raškoga velikog župana Stefana Nemanje. Godina nastanka nije zabilježena, ali se pretpostavlja da je pisan između 1180. i 1195. Za osmanskih provala rukopis je bio sklonjen u manastir Hilandar, gdje ga je otkrio ruski arhimandrit i znanstvenik Porfirije Uspenski (1845) te za svoju zbirku uzeo jedan list (folio 165), koji je poslije pripao Državnoj knjižnici u Sankt Peterburgu. Najviše podataka o Miroslavljevu evanđelju (paleografskih, jezičnih i tekstualnih) prikupio je srpski povjesničar Lj. Stojanović za boravka u Hilandaru 1890. i objavio ih (Miroslavovo jevanđelje, u časopisu Spomenik Srpske akademije nauka i umetnosti, 1893), a 1897. objavio je u Beču i fotolitografsko izdanje evanđelja, uključivo i list iz Sankt Peterburga. Početkom travnja 1896. posjetio je Hilandar kralj Aleksandar Obrenović i kao uzdarje dobio od tamošnjega manastirskog bratstva Miroslavljevo evanđelje. Otada se, do kraljeve pogibije, čuvalo u kraljevu dvoru u Beogradu, kada se privremeno izgubilo. Pronađeno je 1915., prilikom srpske evakuacije, te je preko Albanije doneseno na Krf, gdje je ostalo do 1918. Nakon rata čuvano je u Glavnoj državnoj riznici; od 1935. nalazilo se u Muzeju kneza Pavla, a od 1945. pohranjeno je u beogradskom Narodnome muzeju. – Raskošne izvedbe, Miroslavljevo evanđelje sadrži 296 inicijala, zastavica i minijatura koje odaju zapadni, romanski utjecaj prenesen s Apeninskoga poluotoka (Toskana, Rim, Apulija) i Dalmacije u skriptorije na zetskome priobalju i u Zahumlje. Izradili su ga dijak Grigorije i drugi anonimni pisci. Miroslavljevo evanđelje važan je spomenik zbog svoje grafije i ortografije, te zbog poredbene analize starijeg i novijeg pravopisa, a svojom je raskošnom opremom utjecalo na razvoj iluminacije tijekom XIII. st. u Raškoj te XIV. st. u Bosni. Istraživali su ga također S. B. Kuljbakin, Aleksandar Belić, J. Vrana, B. Zelić-Bučan.

Miroslavljevo evanđelje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.2.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41163>.