Miškatović, Josip (pseudonim N. Koritić), hrvatski političar i publicist (Cernik kraj Nove Gradiške, 6. III. 1836 – Zagreb, 2. X. 1890). Nakon školovanja u zagrebačkom i đakovačkome sjemeništu bio kapelan, a zatim suplent osječke i zagrebačke gimnazije (od 1860). Kao član Narodne stranke 1861. izabran je za narodnog zastupnika u Hrvatskome saboru. Od 1862. uređivao list Pozor. God. 1863., zbog članaka u kojima je kritizirao Schmerlingov centralizam, bio je otpušten iz državne službe. Studirao je potom povijest u Bonnu i Berlinu, ali se, ne dovršivši studij, 1865. vratio u Zagreb, gdje se uključio u rad Hrvatskoga sabora. Isticao se kao protivnik dualizma. Nakon obustavljanja Pozora (1867) u Beču uređivao Novi Pozor, a od 1869. u Sisku Zatočnik. God. 1871., zbog članaka o konzorciju za isušivanje Lonjskoga polja, koji su kompromitirali bana L. Raucha, bio je optužen. Nakon revizije Nagodbe (1873) zastupao unionističku politiku, a 1880. povukao se iz politike i s mjesta urednika Obzora. Od 1882. radio kao arhivist Zemaljskog arhiva u Zagrebu. Prvi prevodio djela I. S. Turgenjeva na hrvatski jezik (Faust, 1859; Klara Milićeva: pripovijest, 1882; Izabrane pripovijesti, 1893). Djela: Listovi jednog antiunioniste (1870), Tri pisma apokrifa političko-satiričkoga sadržaja (1869).
