STRUKE:

mobitel

ilustracija
MOBITEL, LG 8000
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4

mobitel (mobi[lan] + tel[efon]) (mobilni telefon), prijenosni i autonomni uređaj za bežičnu komunikaciju među korisnicima. To je lagan uređaj veličine manje od dlana; njegova uporaba nije vezana uz određeno mjesto, tako da ga korisnici mogu rabiti gdjegod se nalazili, a tijekom komunikacije mogu se i kretati, biti u vozilu i sl. Rad mobitela vezan je uz javnu pokretnu telekomunikacijsku mrežu u okviru standarda Globalnog sustava za pokretnu komunikaciju (GSM, engl. Global System for Mobile Communication). (→ pokretne telekomunikacije, javne)

Donedavna je prva generacija mobitela bila osposobljena samo za govornu (glasovnu) komunikaciju, uz uporabu analognih modulacijskih postupaka i uz postupno uvođenje digitalne signalizacije. Analogni mobitel pojavio se 1979. kao ugradbeni uređaj za vozila. Dolaskom druge, u cijelosti digitalne generacije, koja se komercijalizirala tijekom 1993., mobitel je kao krajnji korisnički uređaj postao sredstvo za razmjenu informacija koje nisu samo govorne nego i podatkovne, tj. mogu se slati tekstovne poruke (SMS, engl. Short Message System), postoji mogućnost pristupa Internetu i izmjene elektroničke pošte. Mobitel je ubrzo postao vrlo popularan, tako da se već u ožujku 2000. broj korisnika nepokretne i pokretne telefonije u svijetu izjednačio. Treća generacija mobilnih sustava donosi poč. XXI. st. i dodatnu, multimedijsku dimenziju (razmjena slikovnih sadržaja).

Mobitel se sastoji od više sklopova, među kojima se kao posebne cjeline mogu izdvojiti ovi: za obradbu visokofrekvencijskih signala (niz sklopova počam od antene, radiofrekvencijskoga pojačala, modulatora, demodulatora te sklopova za obradbu osnovnoga pojasa), za digitalnu obradbu signala, sklopovi sučelja prema korisniku (zaslon od tekućih kristala, tastatura, u novije doba i fotoaparat, odn. videokamera) te energetska jedinica (akumulator). Pojedini mobilni sustavi rabe za komunikaciju određene frekvencijske pojase (oko 900 MHz te oko 1800 i 2000 MHz), tako da je visokofrekvencijsko sklopovlje potrebno prilagoditi različitim normama. Zbog toga se danas potiče proizvodnja višenormskih uređaja. Moto treće generacije mobilnih sustava – komunikacija bilo gdje i bilo kada – ostvaruje se uz dodatnu primjenu komplementarnih satelitskih mobilnih sustava koji osiguravaju pokrivanje signalom na području gdje to sa zemaljskom mrežom nije moguće. Kako podatkovne komunikacije uzimaju sve više udjela (napose u poslovnim komunikacijama), mobitel postaje sve više uređaj višestruke komunikacijske namjene.

mobitel. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41427>.