mokraća (urin), tekućina koja nastaje u bubrezima i izlučuje se mokraćnim odvodnim organima. Uz tvari nastale staničnim metaboličkim procesima (npr. mokraćevina ili karbamid, kreatinin), mokraćom se izlučuju i ostale anorganske i organske tvari (natrij, kalij, kalcij, klorid, fosfat, hidrogen-karbonat, urat). Količina dnevno izlučene mokraće (1000 do 1500 mL), njezina gustoća (1,005 do 1,035 g/cm³) i sastav ovise o mnogim čimbenicima (količina unesenih tvari i vode, intenzitet znojenja, izlučivanje vode stolicom). Mokraća je normalno bistra, kisela (pH oko 6,0), svjetlije ili tamnije žute boje (ovisno o koncentraciji) i specifična mirisa. Žuta boja mokraće potječe od urobilinogena, nastaloga metabolizmom bilirubina. Mijenjajući količinu, sastav i koncentraciju mokraće, bubrezi reguliraju volumen, sastav i kiselost tjelesnih tekućina, volumen krvi i arterijski tlak. Svojstva mokraće mogu se u različitim patološkim stanjima promijeniti. Volumen mokraće može biti povećan (poliurija) ili smanjen (oligurija), a potpun prestanak stvaranja mokraće naziva se anurija. Patološke promjene sastava mokraće uključuju prisutnost glukoze, bjelančevina, žučnih boja, hemoglobina, krvi, gnoja, stanica koje potječu iz bubrega i drugih mokraćnih organa, bakterija, te različitih soli koje mogu tvoriti kristale, pijesak ili kamence. Boja mokraće može biti tamnožuta (zbog povećane količine bilirubina u nekim oblicima žutice) ili crvena (zbog krvi), a u nekim bolestima metabolizma (alkaptonurija) mokraća može stajanjem postati gotovo crna (ohronoza). Miris mokraće i njezina kiselost mogu se promijeniti nakon uzimanja neke hrane ili lijekova, te pri različitim bolestima (npr. miris po acetonu i povećana kiselost u bolesnika sa šećernom bolešću).
