Moreau [moʀọ'], Jeanne, francuska glumica i filmska redateljica (Pariz, 23. I. 1928 – Pariz, 31. VII. 2017). Diplomiravši 1948. na pariškom Konzervatoriju, postala je članicom Comédie-Française, 1952. prešla u Théâtre National Populaire; najveće je uspjehe postigla u modernom repertoaru (G. B. Shaw, J. Cocteau, T. Williams). Na filmu je prvi put nastupila 1948., prvu značajnu ulogu dobila je u filmu Ne diraj u lovu (Touchez pas au grisbi, 1954) J. Beckera, prvu glavnu u Kraljici Margot (La Reine Margot, 1954) Jeana Drevillea, a zvijezdom je postala nakon uloga u dvama filmovima L. Mallea – Lift za gubilište (L’Ascenseur pour l’échafaud, 1957) i Ljubavnici (Les Amants, 1958), kojima je stvorila prototip suvremene inteligentne, senzualne i emancipirane, katkad i beskrupulozne žene te postala vodećom zvijezdom struje novi val. Uslijedile su slične uloge pretežito u djelima filmskih modernistâ: Moderato cantabile (1960) P. Brooka, Noć (La notte, 1961) M. Antonionija, Jules i Jim (1961) F. Truffauta, Eva (1962) J. Loseyja, Dnevnik jedne sobarice (Le Journal d’une femme de chambre, 1963) L. Buñuela. Potkraj 1960-ih jenjao je interes za takve likove, no Moreau je sve do kraja XX. stoljeća ostala tražena karakterna glumica, često i u manjim ulogama kao »gostujuća zvijezda«. Režirala je dva filma feminističke tematike, a 1960-ih postigla je velik uspjeh i kao pjevačica. Ostali značajniji filmovi: Opasne veze (Les Liasons dangereuses, 1959) R. Vadima, Proces (The Trial, 1962), Ponoćna zvona (Chimes at Midnight, 1964) i Besmrtna priča (The Immortal Story, 1966) – svi O. Wellesa, Nevjesta je bila u crnini (La Mariée était en noir, 1968) F. Truffauta, Gospodin Klein (Monsieur Klein, 1976) J. Loseyja, Posljednji magnat (The Last Tycoon, 1976) E. Kazana, Querelle (1982) R. W. Fassbindera, S one strane oblaka (Al di là delle nuvole, 1995) M. Antonionija i W. Wendersa.
