Mozarapi (španj. mozárabes, od arap. musta‘rib: arabiziran, poarabljen), naziv za stanovništvo u Španjolskoj pod arapskom vlašću koje je ostalo vjerno kršćanstvu (u oprjeci prema muladíes koji su prešli na islam). Živjeli su u seoskim zajednicama, ali i u velikim gradovima (Toledo, Mérida, Sevilla, Córdoba), pod vlastitim službenicima i po vizigotskim zakonima. Zadržali su svoje biskupije, crkve i samostane. Prilagodivši se arapskoj kulturi i načinu života, poprimili su arapski jezik u književnosti, ponegdje u svakodnevnom životu, pa i u bogoslužju (prijevod Biblije na arapski), sklapali su brakove s muslimanima, prihvaćali državne službe, a njihovi su biskupi surađivali s muslimanskom upravom. Nakon ponovnog osvojenja zemlje u XIV. i XV. st. postupno su napustili arapski jezik, ali su se tragovi arapskih utjecaja sačuvali u španjolskom rječniku, folkloru i glazbi, a osobito u graditeljstvu. U njem se naziru ostatci ranoromaničkoga naslijeđa, a pretežu maurski graditeljski elementi, potkovičasti lukovi i rebraste kupole (crkve u Leónu i Toledu, samostan S. Millán de la Cogolla).
