STRUKE:

mudrost

mudrost (grčki σοφία, latinski sapientia), u izvornom filozofijskom smislu, nastojanje oko stjecanja pravoga znanja, odn. oko stjecanja uvida u ono što jest poradi uvida samoga. Već u V. st. pr. Kr. mudrost dobiva i svoje praktično značenje: ona je znanje, poznavanje, sposobnost ili umješnost u obrtu ili upoznatost (prisnost) s nekom stvari, a u istaknutom smislu i razboritost (φρόνεσις), sposobnost prosudbe i praktičnoga postupanja u bitnim stvarima koje se tiču svagdanjega života, prije svega u političkom području. Mudar je čovjek onaj koji skrbi i o vlastitoj naobrazbi, proučavanju i istraživanju. Stoga je mudrost obuhvaćala ne samo ono što se danas razumijeva pod filozofijom nego i geometriju, glazbu, astronomiju i druge tada poznate znanosti i umijeća. Nastojanje oko pravoga znanja zahtijeva čovjekov životni angažman, tj. život koji je sukladan tomu nastojanju, što u krajnjem obliku predstavlja spremnost na tjelesnu smrt radi obrane vlastita uvida, kao što je to bio slučaj sa Sokratom. Od Aristotela i Tome Akvinskoga mudrost se razumije kao poznavanje zadnjih uzroka bivstvujućeg, tj. znanje o zadnjim razlozima i svrhama bivstvujućeg, prosudba onoga konačnog i vremenskog pod vidom vječnosti (sub specie aeternitatis), čime se postiže jedinstvo mišljenja i djelovanja. Dok I. Kant razumije mudrost kao suglasnost volje o konačnoj svrsi, A. Schopenhauer smatra da mudrost označuje ne samo teorijsku nego i praktičnu savršenost, tj. ona je potpuno ispravna spoznaja stvarî koja u toj mjeri prožima ljude da ih potpuno vodi i u njihovu djelovanju. Ruski religijski pisci XIX. i XX. st. (A. V. Solovjev, P. A. Florenski i S. N. Bulgakov) razvili su poseban filozofijsko-teologijski nauk o mudrosti, sofiologiju.

mudrost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42286>.