nacionalizacija (franc. nationalisation), postupak kojim se privatna imovina pravne ili fizičke osobe prisilno oduzima uz naknadu ili bez nje i prenosi u vlasništvo države. Provode ju ovlašteni nadležni državni organi na temelju zakonskih odluka i propisa. Razlozi za provođenje nacionalizacije mogu biti raznovrsni, npr.: podržavljenje (podruštvovljenje) sredstava za proizvodnju u vrijeme ratova i socijalnih revolucija, preraspodjele imovine u sklopu društvenih reforma radi veće socijalne stabilnosti na štetu bogatih, sprječavanje većih gospodarskih poremećaja, racionalnije korištenje ljudskih, prirodnih i drugih gospodarskih potencijala, efikasnije funkcioniranje gospodarske i društvene infrastrukture. Često se provodi i kao mjera spašavanja osobito značajnih poduzeća i gospodarskih grana od propasti ili zaostajanja. Nacionalizacija može biti opća, potpuna ili djelomična, prema tome odnosi li se na sva gospodarska poduzeća ili samo na pojedine gospodarske grane, grupacije i pojedina poduzeća, kao i pojedine vrste prirodnih bogatstava (zemljišta, rude i sl.). Opću nacionalizaciju provele su bivše socijalističke zemlje radi stvaranja centralno upravljanoga planskoga gospodarstva, ali je njihovim prijelazom na sustav tržišnoga gospodarstva provedena djelomična denacionalizacija kroz privatizaciju, iako je država i dalje zadržala znatan udio u vlasništvu poduzeća, infrastrukture i prirodnih bogatstava. U mješovitim tržišnim gospodarstvima, osobito u zapadnoeuropskim i latinoameričkim zemljama, nacionalizirana su nakon II. svjetskog rata mnoga poduzeća i gospodarski kompleksi značajni za uspješno funkcioniranje i razvoj nacionalnog gospodarstva. Međutim, i u njima se od 1970. provodi obrnut postupak sustavnoga smanjivanja udjela države u vlasništvu gosp. potencijala, premda se nije posve odustalo ni od nacionalizacije kao posebne mjere državne intervencije u sređivanju nekih osjetljivih gospodarskih odnosa. Niska efikasnost podržavljenih poduzeća i njihova slaba konkurentnost, koje su uzrokovale usporavanje rasta cijelih nacionalnih gospodarstava, bile su ekonomska i politička osnova zahtjeva za reprivatizaciju nacionaliziranih sektora i jačanje unutrašnje i vanjske konkurencije u kapitalističkim zemljama, a u bivšim socijalističkim zemljama i opće tranzicije na novi gospodarski sustav na temelju privatnoga vlasništva i slobodnoga kretanja kapitala.
