na-dene, jezična porodica koja obuhvaća dvadesetak američkih indijanskih jezika. Porodicu na-dene predložio je američki lingvist E. Sapir početkom XX. st.; jezike te porodice podijelio je na tri grane: ejačko-athapaskanske jezike, te na jezike tlingit i haida, koji se oba govore na Aljasci i u Kanadi. Neki su lingvisti posumnjali u genetsku vezu haide i tlingitskoga s ejačko-athapaskanskim jezicima, tako da valjanost na-dene kao jezične porodice ostaje donekle sporna. Ejačko-athapaskanski jezici dijele se na nedavno izumrli ejački jezik i na athapaskansku granu, koja obuhvaća nekoliko malih jezika koji se govore u Kanadi i na Aljasci (npr. čipevja, hupa, kaska itd.) te apaške jezike, govornici kojih su se preselili na američki Srednji zapad. Među apaške jezike svrstavaju se npr. kiova apaški i navaho, najveći indijanski jezik u SAD-u. Njime govori oko 130 000 ljudi, uglavnom u Novome Meksiku.
Jezici na-dene imaju neke tipološke osobitosti koje ih odlikuju među jezicima svijeta, primjerice, u njima se pojavljuju fonološki sustavi bez usnenih (labijalnih) suglasnika, a neki jezici te porodice imaju i tipološki vrlo rijetke glotalizirane (ejektivne) sonante. Većinom imaju polisintetičku strukturu i aktivnu konstrukciju rečenice, a u mnogim jezicima postoji i vrlo rijetka podjela na jedninske, dvojinske i množinske glagolske osnove; glagoli u jezicima poput navaha imaju različite osnove ovisno o tome jesu li im subjekt (i objekt) u jednini, dvojini, ili množini, što je gramatička oprjeka koja se rijetko susreće u jezicima svijeta. Morfologija glagola izrazito je složena, većinom prefiksalna i polisintetička. Poredak sintaktičkih kategorija većinom je S(ubjekt) O(bjekt) V (glagol).
