Nagel (engl. izgovor [nẹi'gəl]), Ernest, američki filozof češkog podrijetla (Nové Město, 16. XI. 1901 – New York, 20. IX. 1985). S obitelji je 1911. emigrirao u SAD. Bio je profesor filozofije 1931–70. na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Istaknuti je predstavnik logičkoga realizma i istraživač filozofije znanosti, logike i metodologije, pod utjecajem svojega učitelja Morrisa R. Cohena te J. Deweyja, B. Russella i R. Carnapa. U filozofskim djelima isprepleće ideje naturalizma i logičkog empirizma, a svoju ontološku orijentaciju proširuje utjecajem logike na filozofiju znanosti, ističući njezin apstraktni i formalni aspekt. Logičku i znanstvenu metodu i načelo teorije vjerojatnosti spaja s pragmatičnom metodom C. S. Piercea i logičkim pozitivizmom Bečkoga kruga. Glavna djela: Logika mjerenja (The Logic of Measurement, 1930), Uvod u logiku i znanstvenu metodu (An Introduction to Logic and Scientific Method, s M. R. Cohenom, 1934), Načela teorije vjerojatnosti (Principles of the Theory of Probability, 1939), Vrhovni razum (Sovereign Reason, 1954), Logika bez metafizike (Logic Without Metaphysic, 1956), Struktura znanosti (The Structure of Science, 1961).
