struka(e): |

asterisk (kasnolat. asteriscus < grč. ἀστερίσϰος).

1. Zvjezdica, dijakritički znak starih grčkih gramatičara; u srednjovjekovnim kodeksima znak za predah u sredini stiha, za ponavljanje i dr.

2. Grafički znak u tiskanom tekstu (*) kojim se čitatelj upućuje na primjedbu ili napomenu na kraju teksta, označenu također asteriskom.

3. U povijesno-poredbenoj lingvistici asterisk upućuje da je neki oblik (riječ, korijen) rekonstruiran filološkim postupkom, a nije zabilježen u pisanim izvorima (indoeur. *penkwe »pet«); asterisk također pokazuje, u opisnoj lingvistici, da u danome jeziku takva uporaba nije prihvatljiva ili nije gramatička (*sestra je dobri, *on smo došao).

Citiranje:

asterisk. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/asterisk>.