struka(e):

narodnooslobodilački rat, naziv najčešće upotrebljavan za vrijeme II. svjetskog rata i nakon njega za oružanu borbu naroda protiv okupatora, odnosno kolonijalne vladavine, za nacionalno oslobođenje i novi društveni poredak. Za razliku od pokreta otpora (engl. movement of resistance, franc. mouvement de résistance), koji nastoji različitim oblicima borbe, pa i oružanim akcijama, nanijeti štetu okupatoru i osloboditi zemlju, narodnooslobodilački pokret tijekom oružane borbe organizira i razvija svoju vlast i stvara novi društveni sustav. Stoga u narodnooslobodilačkom ratu sudjeluje relativno velik dio pučanstva u različitim oblicima borbe. Takav narodnooslobodilački rat u Europi se vodio u Jugoslaviji, Albaniji i Grčkoj, dok se pokret otpora razvijao na zaposjednutim područjima Sovjetskoga Saveza, u Francuskoj, Italiji, Belgiji, Nizozemskoj, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj itd. U azijskim zemljama pod okupacijom u II. svjetskom ratu, u Kini, na Filipinima, u bivšoj Francuskoj Indokini, bivšoj Nizozemskoj Istočnoj Indiji, Burmi i u drugim zemljama, pojavljuju se oba oblika otpora, također sa svojim karakteristikama. Nakon završetka II. svjetskog rata u Aziji, gdje se nastavila borba protiv obnove kolonijalnoga poretka, npr. u francuskim, nizozemskim i drugim posjedima, i u Africi u bivšim britanskim, francuskim i portugalskim kolonijama i mandatnim zemljama, ta je borba imala narodnooslobodilački karakter.

Citiranje:

narodnooslobodilački rat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/narodnooslobodilacki-rat>.