Naruszewicz [naruše'v’ič], Adam, poljski književnik i povjesničar (Pińsk, danas Bjelorusija, 20. X. 1733 – Janów Podlaski kraj Lublina, 8. VII. 1796). Isusovac, školovao se u subraće u Lyonu. Sveučilišni profesor i biskup u Smolensku 1788–90. i Łucku 1790–96. Dvorski pjesnik kralja Stanislava II. Augusta Poniatowskoga; sudionik mnogobrojnih inozemnih diplomatskih misija. Urednik prvoga poljskoga književnoga časopisa Zabawy Przyjemne i Pożyteczne (1771–77). Premda je glavninom obilježja klasicističko, njegovu su stvaralaštvu svojstvene i barokna retoričnost i sentimentalistička duhovnost. Pisao je ode, idile, basne, epigrame, tragedije, no proslavio se kao beskompromisan satiričar (Mršavi literat – Chudy literat, 1773) i angažirani lirik (Glas umrlih – Głos umarłych, 1778) te gorljiv promicatelj prosvjetiteljskih reformi. Autor je historiografskoga djela Povijest poljskoga naroda (Historia narodu polskiego, I–VII, 1780–86), koje je do danas među najpotpunijim sintezama poljske povijesti X–XIV. stoljeća. Otac poljskoga klasicizma.
