Navajo (Navaho), sjevernoamerički Indijanci. U španjolskim dokumentima iz XVI. st. spominju se samo kao Apaši; godine 1626. prvi se put javlja naziv »Apaches de Nabaju«, a od XVIII. st. koristi se isključivo ime Navajo (Nabajo). Njegovo podrijetlo nije do kraja razjašnjeno; pretpostavlja se da potječe iz jezika Pueblo Indijanaca Tewa sa značenjem »obrađena polja«. Na vlastitome jeziku sami sebe nazivaju Diné (»ljudi«). Pretpostavlja se da su njihovi predci na Jugozapad (područje ravnjaka Colorado u sjeverozapadnom New Mexicu i sjeveroistočnoj Arizoni) migrirali oko 1000. godine s prerijskih područja zapadne Kanade. Isprva su bili lovci i skupljači, ali su ubrzo po dolasku od sjedilačkih Pueblo Indijanaca prihvatili poljodjelstvo te tkalačku vještinu. Poslije su od Španjolaca preuzeli uzgoj ovaca i koza, što je postalo osnova njihova gospodarstva, te konje. Procjenjuje se da ih je polovicom XIX. st. bilo između 16 000 i 20 000. Danas je oko polovice od 332 129 (2010) pripadnika plemena Navajo nastanjeno na području Navajo rezervata na razmeđi država New Mexico, Arizona, Utah i Colorado, a veće zajednice postoje i u gradovima Jugozapada. Njihova kultura obilježena je raznovrsnim utjecajima, posebice onima susjednih Pueblo Indijanaca (mitologija) te španjolskim, odnosno meksičkim (nakit od srebra i tirkiza). Poznati su po izradbi višebojnih vunenih pokrivača i slika od obojenog pijeska, koje su se izrađivale, i uništavale, kao dio obreda. Iako su se poljodjelstvo i stočarstvo održali do danas, mnogi su zaposleni kao najamni radnici. Glavni su izvori prihoda u rezervatu turizam te iskorištavanje prirodnoga plina i nafte. Govore jezikom navaho iz ejačko-athapaskanske grane porodice na-dene.
