nekromancija

nekromancija (lat. necromantia < grč. νεϰρομαντεία: zazivanje mrtvih), proricanje na osnovi zazivanja mrtvaca; u širem smislu čarobnjaštvo. Nekromancija se susreće kod starih Izraelaca (Šaul zaziva Samuela pomoću vračare iz En Dora), Grka (Odisej zaziva Tersiju) i Germana (Edde poznaju »mrtvoga vrača«), a temelji se na vjerovanjima u čuda, prekogrobni život i tajanstvene znakove. Ona je često popraćena totemskim ritualima, krvnim žrtvama itd. Na spiritističkim seansama katkada se i danas (u »dozivanju duhova pokojnika« i uz strogo kodificirana pravila) susreću praznovjerja bliska staroj nekromanciji. U našim starijim književnim djelima javlja se (kao pučka riječ) izraz negromant, označujući čovjeka koji se bavi nekromancijom, tj. čarobnjaka.