Nervo [nε'rβo], Amado Ruiz de, meksički pjesnik (Tepic, 27. VIII. 1870 – Montevideo, 24. V. 1919). Studirao pravo i teologiju. Modernist, sljedbenik i bliski suradnik R. Daría. Započeo je kao novinar i pripovjedač u duhu naturalizma (roman Maturant – El bachiller, 1895). S Jesúsom Valenzuelom pokrenuo je jedan od najvažnijih meksičkih književnih časopisa, La Revista Moderna (1898–1911). Njegov mladenački pjesnički izričaj odaje snažan utjecaj prvoga naraštaja južnoameričkih modernista (M. Gutiérrez Nájera) i francuskih simbolista (npr. zbirka Moja sestra voda – La hermana agua, 1901). Pisao je i kratku prozu (zbirka pripovijedaka Prolaze duše – Almas que pasan, 1906; zbirka pjesama i proze Egzod i cvijeće kraj puta – El éxodo y las flores del camino, 1902) te fantastičnu prozu (Darovatelj duša – El donador de almas, 1899). U zrelom razdoblju razvio je temu mističnoga odnosa prema prirodi. Pisao je i eseje. Bio je neobično popularan za života: njegova su sabrana djela objavljena 1920–28. te 1951–52.