Neumann [no'jman], Stanislav Kostka, češki književnik (Prag, 5. VI. 1875 – Prag, 28. VI. 1947). Od 1927. djelovao kao slobodni pisac. Istaknuo se kao publicist, prevoditelj, urednik časopisâ te organizator književnoga života. Predstavnik je pjesničkoga naraštaja tzv. predratne moderne. Osjetljiv na sukobe svojega doba, angažirao se u češkom anarhističkom, a zatim i u komunističkom pokretu. Svoje protugrađansko stajalište (u duhu J. Nerude) izrazio je u početcima književnoga djelovanja dekadentnim stavom, a zatim simbolizmom, vitalizmom i tzv. civilizmom (orijentacijom na tematiku i leksik urbanoga života). Preteča je tzv. devětsilskoga naraštaja češke književne avangarde iz 1920-ih. Značajnije zbirke pjesama: Sotonina slava među nama (Satanova sláva mezi námi, 1897), San o gomili očajnika (Sen o zástupu zoufajících, 1903), Knjiga šumâ, vodâ i padinâ (Kniha lesů, vod a strání, 1914), Nove pjesme (Nové zpěvy, 1918), Srce i oblačine (Srdce a mračna, 1935), Sonata horizontalnoga života (Sonáta horizontálního života, 1937).
