Nielsen [ni'lsən], Carl, danski skladatelj (Sortelung, 9. VI. 1865 – Kopenhagen, 3. X. 1931). Glazbu isprva učio u rodnome selu na otoku Fynu, a potom 1884–86., zahvaljujući privatnomu pokroviteljstvu, na Konzervatoriju u Kopenhagenu (violina). Godine 1889–1905. svirao violinu u Kraljevskoj kapeli, a 1905–14. bio i njezin dirigent. God. 1915–27. bio je predsjednik Glazbenoga društva (Musikforening), a od 1916. i nastavnik na Konzervatoriju u Kopenhagenu (kratko prije smrti i njegov ravnatelj). Nielsena se, uz N. W. Gadea, smatra najutjecajnijim danskim skladateljem. Skladao je u različitim stilovima s kraja XIX. i početka XX. stoljeća (od kasnoga romantizma do neoklasicizma), a međunarodni je ugled stekao tek posmrtno, nakon 1950. Njegov opus obuhvaća dvije opere, melodramu i drugu scensku glazbu, zborske, komorne i instrumentalne skladbe, no najvažniji dio pripada orkestralnoj glazbi (osobito se ističe šest simfonija) i solo pjesmama, kojima je ustanovio moderni žanr popijevke u Danskoj. Istaknuo se i kao dirigent, pedagog i pisac (autobiografija Moj život na Fynu – Min fynske barndom, 1927).
