Noailles [nɔα:'j], Anne Élisabeth de Brancovan, francuska pjesnikinja (Pariz, 15. XI. 1876 – Pariz, 30. IV. 1933). Kći rumunjskoga kneza, u Parizu je držala književni salon u kojem su se okupljali mnogobrojni intelektualci. Pisala je neoromantičke pjesme (utjecaji V. Hugoa, A. de Lamartinea, A. de Vignyja) prožete duhom panteizma i kultom emocija, a u kasnijem razdoblju stvaralaštva zaokupljenošću motivima smrti i melankolije. Prva žena odlikovana Legijom časti, objavila je i autobiografiju Knjiga moga života (Le Livre de ma vie, 1932). Značajnije zbirke pjesama: Neizmjerno srce (Le Cœur innombrable, 1901), Sjena dana (L’Ombre des jours, 1902), Bljeskovi (Les Éblouissements, 1907), Vječne sile (Les Forces éternelles, 1921), Čast patnje (L’Honneur de souffrir, 1927).
