STRUKE:

Nodilo, Natko

ilustracija
NODILO, Natko

Nodilo, Natko, hrvatski političar, povjesničar i publicist (Split, 31. VIII. 1834Zagreb, 21. V. 1912). Od 1853. studirao je teologiju u Zadru, a 1856. napustio je studij i postao pomoćni učitelj na splitskoj gimnaziji. Od 1857. do 1861. studirao je povijest i geografiju u Beču. God. 1861. postao je suplent na splitskoj gimnaziji, ali je već 1862. prešao na mjesto urednika novopokrenutoga lista Il Nazionale u Zadru. U programatskom članku prvoga broja lista iznio je osnovna načela nacionalne i liberalne politike hrvatskih preporoditelja i Narodne stranke. Zastupao je politiku ujedinjenja Dalmacije s Banskom Hrvatskom, koja je osobito došla do izražaja tijekom njegove žestoke polemike s autonomaškim predstavnikom N. Tommaseom. Nekoliko je puta bio sudski proganjan (1863–64), a potkraj 1866. napustio je mjesto urednika Il Nazionalea. God 1867. i 1870. bio je izabran za zastupnika u Dalmatinskom saboru. Od 1867. bio je učitelj na zadarskoj gimnaziji, a od 1874. prvi profesor opće povijesti na Sveučilištu u Zagrebu. Preseljenjem u Zagreb povukao se iz javnoga života i posvetio znanstvenome radu. Od 1890. do 1891. bio je rektor Sveučilišta, a 1901. je umirovljen. God. 1907. izabran je za predsjednika Društva hrvatskih književnika. U povijesnim istraživanjima ponajviše je proučavao ranu srednjovjekovnu povijest Hrvata i jugoistočne Europe. Napisao je prvu opću povijest srednjega vijeka na južnoslavenskom prostoru. Znanstvene rasprave objavljivao je u Radu JAZU. Značajnija djela: Postanje svjetovne papinske vlasti ili pedeset godina talijanske historije (724–774) (1878), Historija srednjega vijeka za narod hrvatski i srpski (I–III, 1898–1905).

Nodilo, Natko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.3.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43982>.