STRUKE:

ateizam

ateizam (grč ἄϑεος: bez boga, bezbožan), bezbožje, bezboštvo, poricanje postojanja Boga; skup različitih teoretskih načela ili praktičnih stavova što niječu ili ne poznaju Boga, kao biće koje je stvorilo svijet i njime upravlja, a istodobno u različitim oblicima prihvaćaju najviše načelo bezlične sile ili samostvarajućega svjetskog poretka. Međusobno se razlikuju: naivni ateizam kod primitivnih crnačkih i indijanskih naroda, koji Boga shvaćaju kao neosobnu moć sudbine; teorijski ateizam (agnosticizam), koji kritičkim razlozima pobija mogućnost Božje egzistencije, odnosno mogućnost da se ona dokaže; praktični ateizam (indiferentizam), ravnodušnost pojedinca prema problemu postojanja Boga i ignoriranje vjerske prakse i vjerovanja. Tijekom povijesti pojam ateizma shvaćao se različito. Židovi ga pripisuju različitim pripadnicima panteističkih religija; talmudski tekstovi prvim ateistom smatraju Adama, jer nije vjerovao u sveprisutnost Boga i pokušao se od njega sakriti; Rimljani njime označavaju kršćane zato što ne poštuju službene kultove Carstva; u ranom kršćanstvu tajnim ateizmom nazivaju se različita neslužbena naučavanja i krivovjerja. Začetci gotovo svih ateističkih shvaćanja dolaze već kod starih Grka, a na osebujan način kod Indijaca i Kineza. U Indiji se javljaju materijalistički sustavi tumačenja postanka svijeta (aniśvara, niriśvara, bez gospodara, bez Boga), ili panteističke koncepcije prema kojima su vjerovanja u naravne bogove iluzija (Upanišadi, džainizam, budizam). Taoizam kod Kineza isključuje mogućnost postojanja Boga kao osobe, a i u ostalim gledištima značajno je da se ćudoredna načela temelje na prirodnim ili društvenim čimbenicima, a ne na teističkim obvezama. Ateistički su filozofski sustavi: materijalizam i materijalistički monizam (antički atomisti), cinici, epikurejci; pojedini filozofi renesanse (T. Campanella); francuski naturalizam prosvjetiteljstva (Voltaire, P. D. Holbach, J. O. de La Mettrie); njemački pozitivizam i monizam XIX. st. (K. Vogt, L. Büchner, J. Moleschott, E. Haeckel); lijevi hegelijanizam (L. Feuerbach, K. Marx); kao i političke ideologije kao socijalizam XIX. st., dijalektički materijalizam i boljševizam, državni militantni ateizam komunističkih zemalja; te napokon pozitivizam, senzualizam, pragmatizam, egzistencijalizam (A. Camus, J. P. Sartre) itd. Postoje i organizirane ateističke udruge, npr. Slobodni mislioci, Međunarodna humanistička unija, Teozofsko društvo, Antropozofsko društvo itd.

ateizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4402>.