Novák [no'va:k], Vítězslav, češki skladatelj i glazbeni pedagog (Kamenice nad Lipou, 5. XII. 1870 – Skuteč, 18. VII. 1949). Isprva glazbu učio privatno u Počátky i Jindřichůvu Hradecu, a od 1898. u Pragu na Konzervatoriju (kompozicija). Proučavao je češke i moravske narodne pjesme. Osim u glazbi, bio je široko obrazovan u filozofiji, književnosti i drugim umjetnostima, pa je početkom XX. st. postao jednom od vodećih osobnosti češke kulture, djelujući prvo u Brnu a potom u Pragu. Kao profesor kompozicije na Praškom konzervatoriju odgojio je između 1909. i 1939. više od stotinu čeških i inozemnih skladatelja. Dobar melodičar i orkestrator, skladateljski pripada konzervativnomu kasnoromantičkom idiomu. Skladao je sedam glazbenoscenskih komada (baleti-pantomime, opera, komična opera i dr.), orkestralna djela (simfonijske pjesme, suite i dr.), zborsku glazbu i solo pjesme, komornu i solističku glazbu, a obrađivao je i narodne pjesme. Najpoznatija su mu djela simfonijske pjesme U Tatrama (V Tatrách, 1902) i Vječna čežnja (O věčné touze, 1903–05).