novine, svako periodično izdanje koje u pravilu izlazi dnevno ili tjedno, rjeđe petnaestodnevno i mjesečno, uz označeni datum i redni broj, uvijek istoga naziva, koje se tiska radi obavještavanja javnosti o događajima u svim područjima ljudske djelatnosti i o svim aspektima društv. života. Glavna su obilježja novina: namijenjene su javnosti, objavljuju vijesti o najnovijim događajima, izlaze redovito, sadržaj im je univerzalan. Za novinara su intelektualni proizvod, za nakladnika tržišni proizvod, a za čitatelja (kupca) usluga koja se kupuje. Robni značaj novine su dobile u prvoj industr. revoluciji, posebno u drugoj pol. XIX. st. kada je u industrijski razvijenim zemljama zap. Europe započela serijska proizvodnja novina za tržište. Masovnom izdavanju novina pridonijele su društv. prilike nakon Francuske revolucije (1789), kada su novine prestale biti monopol povlaštenih, a postale su sredstvo polit. borbe.
Funkcije novina
Funkcije novina
mnogostruke su i složene. Prvotne su novine bile pasivan prijenosnik novosti o događajima, bez vlastitoga prinosa sadržaju. Njihova se funkcija širila usporedno sa složenošću razvoja društv. prilika. Primarnom funkcijom novina smatra se informiranje, tj. prijenos, objašnjavanje i komentiranje za javnost važnih aktualnih i zanimljivih događaja. Slijede dokumentarna funkcija (obavještavanje čitatelja o rezultatima razvoja znanosti, tehnike i sl.), instruktivna (prema rješavanju svakodnevnih praktičnih životnih problema), edukativna (odgajanje čitatelja, dopunjavanje njihova znanja), integrativna (uspostavljanje veza među ljudima i skupinama u društv. zajednici), psihoterapeutska (pomaganje pojedincima u oslobađanju od frustracija) i dr. funkcije.
Vrste novina
Ustalilo se nekoliko kriterija za kategorizaciju novina – učestalost (vrijeme izlaženja), područje rasprostranjenosti i sadržaj. Po vremenu izlaženja dijele se na dnevnike i tjednike (rjeđe na dvotjednike i mjesečnike). Dnevnici u pravilu izlaze svakodnevno (premda se uobičajilo da jedan dan u tjednu ne izlaze). Dijele se na jutarnje i večernje. Jutarnji listovi drže se kvalitetnijima, ozbiljnijima, jer im se sadržaj zasniva na obavještavanju, analizi i komentaru. Večernji su listovi, pak, popularniji jer donose kratke informacije, s kratkim komentarima i s mnogo ilustracija. Po području rasprostranjenosti dnevnici se dijele na nacionalne, regionalne i lokalne. Po sadržaju su informativni ili specijalizirani. Informativni listovi izrađuju se po formuli »od svega pomalo«, specijalizirani pak cio sadržaj posvećuju određenom užem području (šport, financije i sl.). Dnevni listovi nerijetko izlaze u većem broju izdanja, za pojedine dijelove zemlje, ili sa specifičnim prilozima i izdanjima. Dnevnici izlaze s različitim brojem stranica, nekad i na više od stotinu. Tjednici izlaze jednom tjedno, različita su sadržaja. Dijele se na informativne odnosno informativno-polit., specijalizirane i zabavne. Informativno-polit. tjednici rašireni su u anglosaskim zemljama i smatraju se nedjeljnim izdanjima dnevnih listova. Kombinacija su informativnoga lista i magazina, postižu velike naklade. Zabavni tjednici različita su sadržaja, nisu vezani uz aktualnost, objavljuju humoristične priloge, stripove, popularne med. članke, pov. prikaze i sl. Specijalizirani tjednici pak, kao i dnevnici, usredotočeni su na određeno područje (moda, glazba i dr.).
Povijesni razvoj
Praoblici današnjih novina sežu u daleka pov. razdoblja. Smatra se da su se prve pisane vijesti pojavile u Kini, koja je prva poznavala papir. U starom vijeku vladari su (kao i pripadnici vladajućih slojeva) organizirali prikupljanje vijesti za svoje potrebe, a pisma su služila za prijenos osobnih poruka, ali i onih koje su imale javno značenje. U staroj Grčkoj izdavane su efemerides, neka vrsta dnevnih informacija; u starom Rimu izlazile su acta publica, službeni izvještaji sa sjednica Senata kojima se održavala veza s nositeljima drž. vlasti i voj. zapovjednicima, izlazila su i acta diurna, kratke vijesti o različitim drž. poslovima i drugim događajima. Od XIV. st. (po nekima i ranije) postojala je organizirana razmjena vijesti pisanih rukom. Bile su potrebne nositeljima vlasti, Crkvi, trgovcima i dr., koji su osnivali vlastite službe prikupljanja vijesti ili su ih kupovali od drugih. Tako su vijesti postale potrošna roba. Njihovi sastavljači (nouvellistes u Francuskoj, menanti u Italiji) organizirali su redovitu dopisničku službu. Takve vijesti – za koje se često rabio tal. naziv avviso jer je Venecija kao veliko trg. raskrižje putova bila važno središte iz kojega su one bile odašiljane – ostavile su trag po cijeloj Europi. Taj se posao razvio u profesiju i smio se obavljati samo pod nadzorom davatelja povlastica, a o sadržaju je brigu vodila cenzura (Crkve, a ubrzo i vladara). Rukom pisane vijesti nazivale su se različito: u Italiji avvisi, gazzette, notizie, fogli alla mano, u Francuskoj nouvelles manuscrites, u Njemačkoj Zeitungen, u Engleskoj news letters. Imale su neka obilježja suvremenih novina – obraćale su se javnosti i nastojale biti aktualne, ali nisu izlazile redovito. Od XV. st., zbog utjecaja političkih, ekon., kulturnih i znanstv. čimbenika, na eur. Zapadu znatno je porasla potreba za novostima. Dva su događaja odsudno utjecala na pojavu i širenje novina kao sredstva komuniciranja: izum Gutenbergove tiskarske preše s pokretnim lijevanim slovima (1436) i osnivanje poštanskih službi u Francuskoj (1464), Engleskoj (1478) i Njemačkoj (1502). Daljnji oblik u razvoju novina bile su tiskane informacije, a javile su se nakon izuma Gutenbergove preše, u obliku tiskanih letaka, ali nisu izlazile redovito, već u povodu nekoga važnoga događaja (Tridesetogodišnji rat 1618–48., hugenotski ratovi i sl.), u doba reformacije i protureformacije. S vremenom su se javljale nove vrste letaka – letci i s više stranica (brošure), a razmak se između njihovih izdanja skraćivao, pa su postale običaj koji je stvorio naviku čitanja. God. 1579. Samuel Dilbaum u Augsburgu je pokrenuo mjesečnik, a u svibnju 1605. u Antwerpenu je tiskar Abraham Verhoeven pokrenuo dvomjesečnik Die Niewe Tijdinghen (Novosti), koji je izlazio do 1607. U prvim godinama XVII. st. u Europi su se pojavili mnogi tjednici – gazete (tal. gazzetta, francuski i engl. gazette). Prva dva tjednika pokrenuta su 1609: Aviso, Relation oder Zeitung (u Wolfenbüttelu) i Relation aller Fürnemmen und gedenckwürdigen Historien (u Strasbourgu). Ti i slični tjednici što su se prvih desetljeća XVII. st. pojavili širom Europe bili su izdavani u skromnim nakladama, oko stotinu primjeraka, a na jeziku zemlje koja je vladala u pojedinom području ili na latinskome, koji je u to doba bio komunikacijski jezik vladajućeg sloja. Gazete su s godinama postajale raznovrsnije i sve su više dobivale izgled novina, pa su se u Francuskoj javili pokušaji razgraničenja naziva gazette i journal. Smatralo se da je gazette periodično izdanje koje se bavi polit. događajima, a journal izdanje s novostima iz književnosti i znanosti. Tako se 1631. pojavio list Gazette de France, koji je bio polit. sadržaja, a 1665. Journal des Savants, znanstv. sadržaja, te Mercure, list knjiž. sadržaja. U Engleskoj sve do sredine XVIII. st. novine su bile pod različitim ograničenjima. Prve engl. novine Weekly Newes pojavile su se 1622. Parlament je 1662. zabranio novinama objavljivanje izvještaja sa svojih sjednica te pojačao cenzuru. Ipak, 1702. javio se Daily Courant, prvi engl. dnevni list. Izlazio je do 1735., isprva tiskan na jednoj stranici. Jedan od prvih velikih engl. novinara D. Defoe u listu Daily Post u nastavcima je objavljivao svoj roman Robinson Crusoe i time započeo objavljivanje dugih tekstova u nastavcima s namjerom da se čitatelji vežu uz list. God. 1711. u Londonu su izlazile devetere novine s ukupnom nakladom od 44 000 primjeraka. Potkraj XVIII. st. započela je era Timesa; 1785. pokrenut je The Daily Universal Register, kojemu je utemeljitelj John Walter 1788. promijenio ime u The Times. Do velikog ugleda The Times se vinuo za uređivanja osnivačeva sina Johna Waltera ml. (od 1803) i dvojice glasovitih redaktora Thomasa Barnesa i Johna Thaddeusa Delanea. Njihovo je načelo bilo da novine žive od istraživanja, te da je potrebno ići u potragu za informacijom. Ubrzo nakon The Timesa, osnovan je 1791. The Observer. U Francuskoj se prvi dnevni list Journal de Paris pojavio 1771. s raznovrsnim sadržajem – od književnosti do mode, od sudske kronike do zdravlja i dr. Prvi njem. dnevni list počeo se izdavati u Leipzigu 1660. Potkraj XVII. st. najrašireniji je bio list Frankfurter Journal, koji je imao nakladu od 1500 primjeraka. U Habsburškoj Monarhiji kontrola novina bila je stroža nego u Njemačkoj, bilo je i manje listova, siromašna sadržaja. Izdavanje novina oživjelo je tek nakon Francuske revolucije. Prvi list u Sjevernoj Americi pod engl. kolonijalnom vlašću bio je The Publick Occurrences. Izišao je u Bostonu 1690., ali samo jedan broj, pa se list The Boston News-Letter iz 1704. smatra prvim pravim listom. Najznačajnijim listom u amer. novinskim početcima smatra se The Pennsylvania Gazette, što ga je 1728. osnovao u Philadelphiji B. Franklin. Gotovo pola stoljeća poslije pojavio se prvi amer. dnevni list Pennsylvania Magazine (1774). Na prijelazu iz XVII. u XVIII. st. SAD je imao 200 novina, od toga 17 dnevnika. Ustav što je bio prihvaćen 1791. sadržavao je načelo koje se smatra temeljem djelovanja amer. novinstva: »Kongres neće donijeti ni jedan zakon koji bi ograničavao slobodu riječi ili tiska«. U franc. Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina (1789) sadržano je načelo slobode iznošenja misli i uvjerenja kao najdragocjenijega prava čovjeka. Njezin odjek u Europi i svijetu snažno je potaknuo razvoj novina. Samo je u Francuskoj od 1789. do 1800. bilo pokrenuto 1360 listova. Među onima koji su se borili za ideale Revolucije bili su novopokrenuti Le Patriote français J. P. Brissota, zatim Courrier de Provence H. G. R. de Mirabeaua, jednog od redaktora Deklaracije o pravima čovjeka i građanina, Les Révolutions de France et de Brabant glasovitoga pamfletista C. Desmoulinsa, L’Ami du peuple J.-P. Marata i dr. Kontrarevolucionarni listovi žestoko su branili dotadašnji poredak. Dnevnik Le Journal des débats (1789), jedan od takvih, prvi je uveo rubriku feuilleton (→ feljton), prostor pod crtom, ograđen od ostaloga sadržaja u listu. Nakon Napoleonova dolaska na vlast (1799) mnoge su novine nestale, njihov se razvoj ograničavao cenzurom i pristojbama. U Parizu su smjela izlaziti samo četiri lista, u svakom departmanu po jedan. Cenzori su ulazili u redakcije listova, gl. urednike imenovao je ministar policije itd. Službeni list Le Moniteur bio je gl. poluga Napoleonove propagande. Izlazio je od prosinca 1799. U XIX. st. povećao se broj novina u svim eur. zemljama i u Americi, a 1850. počeo je snažan razvoj novina, koji povjesničari nazivaju zlatnim dobom novina. Novine su postajale snažan čimbenik polit. orijentacije. Povećavala se pismenost i naobrazba sve širih slojeva društva, industrijalizacija je u gradove dovela mase ljudi. Mnogi izumi i postignuća industrijalizacije bili su primijenjeni i na izdavanje novina. Od 1814., kada je snaga pare prvi put u povijesti tiskarstva (u londonskom The Timesu) zamijenila ljudsku snagu, mehanizirale su se sve faze izradbe novina, što je uvelike ubrzalo njihovo tiskanje. U SAD-u je 1846. prvi put bio upotrijebljen rotacijski stroj za tiskanje novina, prvi slagaći stroj konstruiran je 1884., a linotype, kojim se odjednom slagao cio redak olovnoga sloga, prvi je put bio upotrijebljen 1886. prilikom slaganja New York Tribunea; nakon 1876. u novinama su se uvelike počele pojavljivati fotografije. Osnivanje telegrafskih agencija Havas (1832), Wolff (1849), Reuter (1851) i dr. omogućilo je brzo prikupljanje vijesti, brzo tiskanje i širenje na velikim područjima. Novine su postale atraktivan industr. proizvod i predmet biznisa, posebno u Americi. Izdavač Benjamin Day pokrenuo je dnevnik New York Sun (1833), tabloidnoga formata, s uzbudljivim, neobičnim informacijama koje na čitanje pobuđuju tzv. običnog čovjeka. Sličnu formulu uspjeha zagovarali su J. G. Bennett s dnevnikom New York Herald (1835) i Horace Greeley s dnevnikom New York Tribune (1841). Povezivala ih je poznata izreka da »nije vijest kada pas ugrize čovjeka, nego kada čovjek ugrize psa«. Zbog cijene od jednog penija te su novine nazvane penny press, a bile su izravan uvod u senzacionalističko novinarstvo. Ono će se u Americi nastaviti i postići vrhunac u newyorškim dnevnicima Josepha Pulitzera (New York World, 1883) i W. R. Hearsta (New York Journal, 1895). Po njihovoj formuli senzacionalističkoga novinarstva prednost u novinama dobiva onaj dnevni događaj koji je određenoga dana najuzbudljiviji i najdramatičniji. Veliku ulogu dobivaju i naslovi. Za Pulitzerovo i Hearstovo novinarstvo vezan je izraz »žuto novinarstvo« (yellow journalism), potaknut stripom »The Yellow Kid«, koji je izlazio u Sunday Worldu. Izdavači toga doba svoj su poslovni uspjeh zahvaljivali i oglašivačima, velikoj industriji i trgovcima, koji su preko listova velikih naklada nudili svoju robu. Došlo je do čvrste suradnje poslovnih krugova i izdavača novina. Identičan proces zbivao se i u najrazvijenijim eur. zemljama. Osim građanskih novina, u XIX. st. pojavile su se i radničke novine, kao posljedica organiziranja radništva u neovisnu polit. snagu: u Njemačkoj Vorwärts (1884), u Italiji Avanti (1896), u Engleskoj The Poor Man’s Guardian (1831). K. Marx i F. Engels izdavali su 1848–49. Neue Rheinische Zeitung. Početkom XX. st. pojavile su se i revoluc. socijalističke novine: 1900. Lenjin je pokrenuo ilegalni marksistički list Iskra, a 1912. osnovana je Pravda kao dnevni radnički list koji će 1917. objaviti glasoviti Dekret o tisku. U XX. st. nastavljen je uspon novina, koje su dobile i konkurente u radiju i televiziji, a potkraj stoljeća i u novim medijima, pojavu kojih je omogućilo računalstvo. Posljednja je faza u razvoju novina postindustrijska ili elektronička, a analogna je razdoblju u razvijenim zemljama nakon II. svj. rata, posebno na kraju XX. i poč. XXI. st. U tehnol. smislu to je za novine razdoblje kompjutorizacije redakcije, automatskoga strojnoga slaganja teksta, elektron. prijenosa gotovih matrica za tiskanje istih novina u mnogim lokalnim izdanjima i dr. S kompjutorizacijom redakcije i tiskanja, brzim dobivanjem vijesti preko satelita, pojavom Interneta i njegovim velikim mogućnostima, novine se u suvremenom svijetu mogu brzo pripremiti i tiskati na više mjesta istodobno. Tokyjski Asahi Shimbun, londonski Daily Mirror i dr. tiskaju se u više tiskara, a naklade su im višemilijunske. (→ hrvati, Novinstvo)
