STRUKE:

Odoakar

Odoakar (također Odovakar ili Odovaker), germanski kralj Italije (?, oko 433Ravenna, 15. III. 493). Sin hunskog uglednika Edekona i Skirke. Nakon raspada hunske države bio je plaćenik u Galiji, od 471. nalazio se u Ricimerovoj službi u Italiji, a zatim je bio zapovjednik carske straže. Budući da Orest, vrhovni rimski vojskovođa u Italiji, nije ispunio zahtjev germanskih plaćenika za federatskom trećinom (udjel u poreznom prihodu s imanja rimskih posjednika, koji su dobivali kao saveznički vojnici u rimskoj vojsci), Odoakar je stao na čelo pobunjenih četa koje su ga 23. VIII. 476. izabrale za kralja. Uklonivši Oresta, svrgnuo je 4. IX. njegova malodobnoga sina Romula Augustula s prijestolja. Taj se događaj smatra krajem Zapadnoga Rimskoga Carstva. Istočnorimski car Zenon dao mu je naslov patricija i priznao njegovu upravu u Italiji, dok je Odoakar načelno priznavao Julija Nepota za cara. Održavao je dobre odnose s rimskim senatom, a upravu je prepustio rimskim činovnicima. Premda je bio arijanac, nije se sukobio s pravovjernom Crkvom. Nakon smrti Julija Nepota zauzeo je Dalmaciju i Savsku Panoniju (481–482). Njegovo je jačanje izazvalo napetosti s Bizantom pa je uništio germanske Rugijce u Noriku (487–488), s kojima se Konstantinopol bio povezao. Od Vandala je preuzeo Siciliju, obvezavši se na plaćanje danka. Po Zenonovu nalogu napao ga je ostrogotski kralj Teodorik, a nakon poraza na Soči i kraj Verone (489) te na Adui (490) povukao se u Ravennu. Ondje ga je Teodorik, unatoč dogovoru da će zajedno vladati, na prijevaru dao ubiti.

Odoakar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44751>.