STRUKE:

oklopništvo

oklopništvo, rod vojske u kojem glavnu snagu čine oklopljena borbena vozila, napose tenkovi. Odlikuje se visokom operativnom i taktičkom pokretljivošću, vatrenom moći i udarnom snagom. Premda su tenkove prvi put uporabili Britanci u bitki na rijeci Sommei 1916., smatra se da se oklopništvo kao rod vojske pojavilo 1917., kada su Britanci racionalnije uporabili svoje tenkove pri pokušaju proboja Siegfriedove linije. Brz razvoj tehnike između dvaju svj. ratova omogućio je usavršavanje oklopnih vozila. Povećane su im manevarska sposobnost, vatrena moć i oklopna zaštita pa su tako osposobljena za borbeno djelovanje. Na početku proizvodnje oklopnih izvidničkih automobila i samohodnih topova, naziv tenkovske postrojbe zamijenjen je nazivom oklopne postrojbe. Pod utjecajem voj. teoretičara, ponajprije Johna Fredericka Charlesa Fullera u Velikoj Britaniji, Ch. de Gaullea u Francuskoj i H. Guderiana u Njemačkoj, koji su zastupali tzv. svetenkovsku doktrinu predvidjevši oklopnim postrojbama odlučujuću ulogu, uz velik su se otpor službenih vojnih krugova počeli ustrojavati veći oklopni sastavi. U II. svj. ratu uporaba velikih samostalnih združenih oklopnih postrojba za operativna djelovanja dobila je potvrdu svoje učinkovitosti već u početku rata. Oklopni klinovi prodirali su kroz neprijateljski obrambeni sustav i, izbijajući u njegovu pozadinu, okruživali su krupne neprijateljske snage te ih u suradnji s pješaštvom uništavali. Nakon II. svj. rata došlo je do razvoja → oklopnih prevožnjaka, a poslije i do stvaranja borbenih vozila pješaštva, koje odlikuje vatrena moć bliska tenku, dobra pokretljivost i poboljšana oklopna zaštita. Zahvaljujući svojstvima toga vozila, pješaštvo se više ne odvaja od njega, već se bori zajedno s njim, bilo u vozilu ili izvan njega.

Danas je oklopništvo osnovni rod kopnene vojske. Sastoji se ugl. od tenkovskih postrojba, mehaniziranih postrojba (oklopno pješaštvo, tj. grenadiri u Njemačkoj i Austriji), oklopnih izvidničkih postrojba (oklopno konjaništvo u SAD-u), a u nekim vojskama u rodu se nalaze i oklopne raketne postrojbe za protuoklopnu borbu, kao i samohodno topništvo. Namijenjeno je ponajprije za napadne operacije, aktivna djelovanja u obrani (protunapad), borbu protiv desanata, iskorištavanje ili zatvaranje slabosti u borbenom rasporedu koje su nastale udarima oružjem za masovno uništavanje. Može djelovati danju i noću, svladavati vodene zapreke, prevoziti se zrakoplovima, napadati iz pokreta i koncentrirati svoju udarnu snagu i vatrenu moć na jedno mjesto. Oklopništvo je dio kopnene vojske najotporniji na nuklearne udare i jedini koji je sposoban odmah nakon zračne nuklearne eksplozije nastaviti borbu.

oklopništvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44916>.