Okudžava, Bulat Šalvovič

Okudžava [aku62721a'və], Bulat Šalvovič, ruski pjesnik (Moskva, 9. V. 1924Clamart kraj Pariza, 12. VI. 1997). Kantautor, pridonio tzv. magnetofonskomu prevratu rus. pjesništva. Medij koji nije predviđala cenzura dopustio je širenje pjevnoga pjesništva uz gitaru, koje je zatim u izboru bilo legalizirano na pločama (V. Visocki). Podrijetlom s Kavkaza, odrastao je u Moskvi, a njezine su četvrti bile motiv lirskih urbanih pjesama poratnoga naraštaja, s obilnim društv. podtekstom (Arbat, moj Arbat, 1976). Od 1957. nastupao je s koncertima među studentima, poslije se njegov glas širio u zemlji i inozemstvu. U Zagrebu je prijateljevao s A. Dedićem. U prozi je rat gledao dječačkim očima (Zdravo, školniče – Bud’ zdorov, školjar, 1961), a motive iz ruske povijesti mistificirao aluzijama na suvremenost (Gutljaj slobode – Glotok svobody, objavljen 1969. pod naslovom Jadni Avrosimov – Bednyj Avrosimov; Putovanje diletanata – Putešestvie diletantov, I–II, 1976–78., i dr.).

Okudžava, Bulat Šalvovič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 24.9.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44969>.