omfalos (grč. ὀμφαλός: pupak).
1. U antičkoj Grčkoj, primitivni kultni objekt u obliku čunjasta kamena. Omfalos u Apolonovu hramu u Delfima smatrao se središtem, »pupkom« Zemlje. Po mitu, Zeus je, želeći odrediti središte svijeta, pustio dva orla s različitih krajeva svijeta, a oni su se sastali u Delfima. Mitske predodžbe o kozmičkome pupku imali su i drugi antički narodi.
2. Ojačano ispupčenje u sredini štita grčkih hoplita.
