Orange-Nassau (franc. izgovor [ɔʀᾶ:'ž nasọ']) (nizozemski Oranje [orα'n·jə]), nizozemska vladarska dinastija. Utemeljitelj joj je Vilim I. Oranski, iz obitelji grofova Nassau koji je 1544. naslijedio naslov kneza od Orangea (kao i znatne posjede u Nizozemskoj) od svog bratića (po ocu) Renéa od Nassaua (1519–44), koji je pak kneževinu Orange naslijedio od svog ujaka Philiberta de Chalona (1502–30), posljednjeg izravnog potomka kuće Orange. Ta je kuća ime dobila po srednjovjekovnoj grofoviji Orange (nastaloj potkraj VIII. st.) u jugoistočnoj Francuskoj (u Provansi), koju je ženidbom naslijedila 1173. i koja je 1181. podignuta u rang kneževine. Kuća Nassau pak bila je vladajuća obitelj grofovije Nassau (na području sjeverno od ušća Majne u Rajnu) nastale 1159. Obitelj se 1255. podijelila na dvije linije koje su obje zadržale grofovski naslov, walramsku i otonsku, koja je tijekom XV. st. stekla znatne posjede u Nizozemskoj. I Vilim I. Oranski i Renéa od Nassaua bili su pripadnici različitih ogranaka otonske linije grofova od Nassaua. Vođa protušpanjolskog ustanka od 1568., Vilim I. je od 1572. bio namjesnik najznačajnijih sjevernonizozemskih pokrajina. Njegovi potomci, članovi kuće Orange-Nassau, bili su od 1587. vrhovni zapovjednici vojske neovisne Republike Ujedinjene Nizozemske te su od 1590. redovito birani za namjesnike većine njezinih pokrajina, dok su namjesnici ostalih pokrajina bili pripadnici drugog ogranka otonske linije kuće Nassau (potomci Vilimovog brata Ivana Starijeg). Posljednji izravni potomak Vilima I. Vilim III. je 1689. postao i engleski te škotski kralj, a njegovom je smrću 1702. utrnuo taj ogranak. Obiteljsko ime (i kneževski naslov) naslijedio je Ivan Vilim Friso (1687–1711), izravni potomak Ivana Starijeg (a po očevoj majci i Vilima I. Oranskoga). Samu kneževinu Orange su u Ratu za španjolsku baštinu zauzeli Francuzi te je ona 1713. i formalno pripojena Francuskoj. Frisov sin Vilim IV. (1711–51) postao je 1747. namjesnik cijele Ujedinjene Nizozemske, a namjesnički je položaj s njim i formalno postao nasljedan. Unuk Vilima IV., Vilim I. proglasio se potkraj 1813., nakon oslobođenja zemlje od francuske vlasti, suverenim knezom, a 1815. uzdignut je u kralja Nizozemske. Od tada je kraljevski naslov nasljedan u kući Orange-Nassau (a naslov kneza od Orangea nose prijestolonasljednici), a 1815–90. nizozemski kraljevi su bili i veliki vojvode Luksemburga. Smrću Vilima III. 1890. okončana je personalna unija Nizozemske i Luksemburga (gdje je vladajuća kuća postala walramska linija Nassaua); na nizozemskom prijestolju naslijedila ga je kći Vilhelmina potomci koje potom kraljuju zemljom (Julijana, Beatrix, Willem-Alexander).
