oslobođenje rada, izraz iz socijalističke, posebno marksističke teorije društv. preobražaja kojim se označuje zahtjev za dokidanje najamnog oblika proizvodnih odnosa kao uvjet razrješenja ekonomskog i soc. otuđenja radničke klase i čovjeka uopće. Polazi od uvida da je u klasnim društv. sustavima društv. rad podčinjen vladajućim klasama (robovlasnicima, feudalcima, kapitalistima) te da je ukidanje najamnih odnosa, kao izraza ekon. iskorištavanja radnika – stvaralaca viška vrijednosti, bitna pretpostavka oslobođenja rada. Ostvaruje se u složenom i dugotrajnom pov. razvoju u kojem dolazi do podruštvljenja sredstava za proizvodnju i do promjene društv. proizvodnih odnosa, što se smatra temeljem socijalist. preobrazbe društva. U tom smislu socijalizam je pojmljen kao društv. sustav koji počiva na uvjerenju o mogućnosti i nužnosti oslobođenja rada. – Pod imenom Oslobođenje rada, V. G. Plehanov je u Ženevi (1883) osnovao rus. marksističku grupu koja je popularizirala djela K. Marxa i F. Engelsa i izradila dva nacrta programa rus. socijaldemokrata (prvi 1884., drugi 1887).
