Oštir, Karel, slovenski jezikoslovac (Arnače kraj Velenja, 13. X. 1888 – Ljubljana, 27. XII. 1973). Studirao je u Grazu, Beču, Sankt Peterburgu i Londonu. Doktorirao u Grazu 1913., od 1922. bio je docent, a zatim i profesor poredbene indoeuropske lingvistike na Sveučilištu u Ljubljani. Član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. Dva su najvažnija područja njegova rada istraživanje suodnosa slavenske i baltičke akcentuacije i istraživanje predindoeuropskih jezika Sredozemlja, koje je on nazvao »alarodijskima«. Za razliku od većine slavista, koji metatoniju smještaju u praslavensko razdoblje, Oštir je tvrdio da se dogodila već u doba baltoslavenske jezične zajednice. U svojim alarodijskim radovima bavio se jezičnim supstratom na području oko Sredozemnoga mora i dokazivao genetičku povezanost jezika koji su se ondje govorili prije indoeuropskih i semitskih. Nakon 1930. ozbiljno je posumnjao u svoje teorije pa otada više nije objavljivao. Najznačajnija djela: Baltoslavenska metatonija (Baltoslovanska metatonija, 1925) i Prilozi alarodijskom jezikoslovlju (Beiträge zur alarodischen Sprachwissenschaft, 1921).
