STRUKE:

otopina

otopina, u širem smislu, homogena smjesa u kojoj se sastojci nalaze u molekularnom (prava otopina) ili koloidnom razdjeljenju (koloidna otopina) i koja može biti u sva tri agregatna stanja: plinska smjesa, smjesa kapljevina, čvrsta otopina (npr. srebra u zlatu, vodika u metalu paladiju). U užem smislu, pod otopinom se razumije samo kapljevita otopina, ponajprije ona nastala otapanjem čvrste tvari u kapljevini.

Kapljevine se mogu među sobom otapati (miješati) potpuno (u svim omjerima) ili u ograničenoj mjeri. Topljivost kapljevina koje se ne miješaju u svim omjerima redovito se mijenja s temperaturom, te na određenoj temperaturi može postati potpuna (kritična točka topljivosti). Čvrste se tvari redovito otapaju u kapljevinama u ograničenoj mjeri; kapljevina se u tom slučaju naziva otapalom. Najveća količina čvrste tvari koja se pod danim uvjetima (ponajprije pri određenoj temperaturi) može otopiti u određenoj količini otapala naziva se topljivost te tvari pod tim uvjetima. Otopina koja sadrži tu maksimalnu količinu otopljene tvari zove se zasićena, ona koja sadrži nešto manje, ali još uvijek velike količine otopljene tvari zove se koncentrirana, a ona koja sadrži male količine otopljene tvari zove se razrijeđena otopina. U nekim je uvjetima moguće da otopina sadrži više otopljene tvari nego što bi odgovaralo topljivosti (prezasićena otopina). Topljivost može za različite tvari biti vrlo različita (netopljive, slabo topljive, jako topljive tvari), a redovito se mijenja s temperaturom: s porastom temperature najčešće se povećava, ali se može i smanjivati ili se u jednom temperaturnom intervalu povećavati, a u drugome smanjivati. Svojstva otopine (npr. gustoća, napon parâ) linearno se mijenjaju s njezinim sastavom samo onda kada su sastojci među sobom kemijski srodni, npr. u smjesama ugljikovodika (idealne otopine). U protivnom, postoje redovito znatna odstupanja od linearnosti (npr. neke smjese kapljevina vriju na temperaturi nižoj ili višoj od vrelišta bilo kojeg od njihovih sastojaka); tada linearna ovisnost o sastavu postoji samo za razrijeđenu otopinu. S povećanjem koncentracije otopljene tvari smanjuje se napon parâ otapala, što kao posljedicu ima smanjenje ledišta i povećanje vrelišta (→ ebulioskopija; krioskopija). Otopina plina u kapljevini načelno se ne razlikuje od smjese kapljevina; zakon linearne ovisnosti napona pare razrijeđene otopine o koncentraciji naziva se u tom slučaju Henryjevim zakonom. (→ koloidi; koncentracija; otapala)

otopina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45894>.