struka(e):
Øverland, Arnulf
norveški književnik
Rođen(a): Kristiansund, 27. IV. 1889.
Umr(la)o: Oslo, 25. III. 1968.

Øverland [ø:'vərlan], Arnulf, norveški književnik (Kristiansund, 27. IV. 1889Oslo, 25. III. 1968). Studirao filologiju; u novinama objavljivao (1917–24) književne kritike. Autor je pripovijedaka, drama i eseja, no najpoznatiji je kao pjesnik. Njegove prve zbirke pjesama, pune motiva samoće i čežnje, Samotna svečanost (Den ensome fest, 1911) i Stotinu violina (De hundre violiner, 1912), pod utjecajem su simbolizma. Tijekom I. svjetskoga rata prihvatio je socijalističke ideje te kritizirao kršćansku ideologiju građanskoga društva i bavio se društveno angažiranim temama (zbirke Kruh i vino – Brød og vin, 1924., i Brdo ta modrina – Berget det blå, 1927), u kojima se revolucionarni osjećaji miješaju s biblijskim motivima i slikama naglašene liričnosti. Upozoravao je na zlo nastupajućega nacizma i pisao antinacističke pjesme te dospio u koncentracijski logor, gdje je pisao intimističke pjesme skupljene u zbirci Sve preživljavamo (Vi overlever alt, 1945). Ostale zbirke pjesama: Ribar i njegova duša (Fiskeren og hans sjel, 1950), Minute života (Livets minutter, 1965) i dr., drame Prijatelji (Venner, 1917), Pokloni mi svoje srce (Gi mig ditt hjerte, 1930) te pripovijetke Bog je zasadio more (Gud plantet en have, 1931). U potonjim prozama i esejima kritizirao je moderno norveško društvo, te osobito Sovjetski Savez.

Citiranje:

Øverland, Arnulf. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/overland-arnulf>.