Paderewski [~re'fsk’i], Ignacy Jan, poljski pijanist, skladatelj i političar (Kuryłówka, 6. XI. 1860 – New York, 29. VI. 1941). Diplomirao (1878) na varšavskom Konzervatoriju, poslije je nastavio studij u Berlinu i potom u Beču (T. Leschetizky). Velik poticaj njegovoj pijanističkoj karijeri dao je A. Rubinstein. Paderewski je bio karizmatična osobnost onodobnoga pijanizma, popularan diljem svijeta, a posebno u SAD-u. Smatrao je da je efekt koji pijanist svojim sviranjem ostavlja na slušatelja vrlo važan pa je njegova interpretacija u pogledu notnoga teksta i tempa bila za ono doba krajnje slobodna. Manje uspješan kao skladatelj, Paderewski je pisao u duhu kasnoga romantizma. Skladao je mnoga glasovirska djela, a i za instrumentalne sastave i glas. Varijacije i fuga (Variations et fugue, op. 23, 1903) smatra se njegovom najuspjelijom skladbom, a sam Paderewski takvom je smatrao svoju operu Manra (1901). Poznat je i po svojim izdanjima Chopinovih djela. Za I. svjetskog rata pokrenuo političku akciju za neovisnost Poljske; 1917–19. član Poljskoga nacionalnoga komiteta u Parizu i njegov predstavnik u SAD-u. Godine 1919. premijer i ministar vanjskih poslova Republike Poljske; 1920–21. predstavnik Republike Poljske u Ligi naroda. Potom se povukao iz politike do 1940., kada je postao predsjednik poljskoga parlamenta u izbjeglištvu.