panamerikanizam (pan- + amerikanizam, prema Amerika), doktrina o povezanosti političkih, gospodarskih i vojnih interesa svih država Sjeverne i Južne Amerike. Ideja je nastala u prvoj polovici XIX. st. i na njoj su se temeljili nacionalni pokreti latinskoameričkih država koji su se borili za oslobođenje od španjolske i britanske kolonijalne uprave. Začetnik mu je bio S. Bolívar, na čiji su poticaj 1826. latinskoameričke države sudjelovale zajedno sa SAD-om na kongresu u Panami. Potkraj XIX. st. panamerikanizam je poprimio neke oblike organizacije, a 1910. stvorena je Panamerička unija (Pan-American Union), s 21 državom članicom. Rezultati mnogobrojnih panameričkih konferencija 1901–39. bili su opće izjave o solidarnosti, osnutak različitih instituta za gospodarsku i kulturnu suradnju, sporazumi o prometu i dr. Na konferenciji u Panami 1939. objavljena je deklaracija o neutralnosti američkih država i o sigurnosnoj pomorskoj zoni u širini od 300 morskih milja oko oba američka kontinenta (s iznimkom Kanade), a na konferenciji u Chapultapecu 1945. sklopljen je panamerički obrambeni savez. God. 1948. u Bogoti je osnovana Organizacija američkih država (engl. Organization of American States – akr. OAS), u kojoj je od početka očito snažno nepovjerenje latinskoameričkih država prema dominantnomu političkom, vojnom i gospodarskom položaju SAD-a. Organizacija danas ima 34 države članice (Kuba je 1962. isključena iz članstva), a glavni su joj ciljevi: promatranje izborâ, borba protiv korupcije, sprječavanje trgovine ljudima i drogom, društveni i gospodarski razvoj, itd.
