Papandreu, Georgios (Geṓrgios Papandréou [~δrẹu']), grčki političar (Kaléntzi, 13. II. 1888 – Atena, 1. XI. 1968). Školovao se u Njemačkoj i Grčkoj, gdje je i diplomirao pravo (1911). Političku karijeru započeo je kao guverner Egejskih otoka (1917–20) i ministar obrazovanja (1929–33) u vladi E. Venizélosa. Osnovao je 1935. Socijaldemokratsku stranku. Emigrirao je tijekom diktature J. Metaksasa. Za vrijeme II. svjetskog rata vodio je vladu u egzilu (1944), no početkom građanskog rata podnio je ostavku na tu dužnost. Bio je ministar u nekoliko sljedećih vlada (1946–52). Postao je 1961. vođa Unije centra, s kojom je postao predsjednik vlade (1963–65). Potaknuo je programe socijalnih reformi te je kritizirao velik utjecaj SAD-a na Grčku. Sukob s grčkim kraljem Konstantinom II. doveo je do pada Papandreuove vlade (1965). Kako se činilo da će na izborima 1967. ponovno pobijediti, vojna je hunta izvršila udar te uhitila njega i njegova sina A. Papandreua, no ubrzo su bili oslobođeni.
