Papanicolau (udomaćeno [papanikolạu']), George (grčki Geṓrgios Papanikoláou [~lạu']), američki citolog i patolog grčkog podrijetla (Kymi, 13. V. 1883 – Miami, 19. II. 1962). Diplomirao na Medicinskom fakultetu u Ateni 1904. Usavršavao se u Njemačkoj te doktorirao iz zoologije u Münchenu 1910. Kao vojni liječnik sudjelovao je u I. balkanskom ratu (1912–13), nakon čega je emigrirao u SAD. Djelovao je na Sveučilištu Cornell u New Yorku te kao ravnatelj Instituta za istraživanje raka u Miamiju. Bavio se ginekološkom fiziologijom, citologijom i patologijom. God. 1943. zajedno s Herbertom Trautom opisao je metodu uzimanja brisova rodnice i grla maternice, poseban način njihova bojenja te citološko objašnjenje mikroskopskoga nalaza, tzv. papa-test ili VCE (akronim za vaginalni, cervikalni i endocervikalni razmaz). Na nalazima se provodila Papanicolauova klasifikacija, po kojoj su se brisovi kategorizirali u pet skupina, ovisno o tipu stanica. Papanicolau je dokazao da se tim postupkom otkriva rak grla maternice u ranom stadiju, u kojem je još moguće izlječenje, pa je papa-test i danas općeprihvaćen, brz i jednostavan dijagnostički postupak za rano otkrivanje i prevenciju raka i ostalih bolesti ženskoga spolnoga sustava. Iako su način uzimanja uzorka i njegovo bojenje ostali gotovo nepromijenjeni, Papanicolaouva klasifikacija zamijenjena je 1991. suvremenijim Bethesda sustavom (preinačen je 2001).
