Parčić, Dragutin Antun, hrvatski jezikoslovac (Vrbnik na Krku, 26. V. 1832 – Rim, 25. XII. 1902). Završio je bogosloviju u Zadru. Radio kao profesor, boravio u mnogim samostanima; 1876. odobren mu je izlazak iz franjevačkoga reda trećoredaca i imenovan je kanonikom u Zavodu sv. Jeronima u Rimu. – Parčić je bio svestran, bavio se tiskarstvom, botanikom, zemljopisom, astronomijom, prevođenjem, bio je pionir hrvatske fotografije; od 1859. okušao se na svim područjima fotografije, sve do snimanja s pomoću mikroskopa i teleskopa (tri faze pomrčine Sunca, 1861). Glavni su mu prinosi glagolizmu i leksikografiji. Priredio je izdanje glagoljskoga Misala i Obrednika (1893) na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije. Njegov je jezikoslovni rad na tragu zagrebačke filološke škole i u oporbi hrvatskim vukovcima. Izišlo mu je više izdanja hrvatsko-talijanskoga i talijansko-hrvatskoga rječnika. Rječnik hrvatsko-talijanski iz 1901. god. (pretisak 1995) plod je velike skrbi za hrvatski leksik, bogat novotvorenicama i prevedenicama, ali i riječima skupljenima u narodu. Hrvatska gramatika na talijanskome (Grammatica della lingua slava /illirica/, 1873., 1878) izišla je u francuskom prijevodu u Parizu 1877. Ostali su nezavršeni staroslavenska gramatika i Rječnik latinsko-glagolski kao dokazi velika truda njihova autora na očuvanju i oživljavanju hrvatske glagoljske baštine.
