Paris [paʀi's], Gaston, francuski filolog, lingvist i folklorist (Avenay, Marne, 9. VIII. 1839 – Cannes, 5. III. 1903). Predstavnik romantičko-pozitivističke filologije, profesor na Collège de France, gdje je utemeljio romanističku filološku školu; posebno se bavio srednjovjekovnom književnošću i pridonio promicanju znanstvene nastave filologije. Objavio značajne lingvističke radove. S P. Meyerom utemeljio časopis Romania (1872). Izložio je teoriju o podrijetlu starofrancuskih junačkih spjevova (chansons de geste), koju je poslije osporavao J. Bédier. Djela: Pjesnička povijest Karla Velikoga (Histoire poétique de Charlemagne, 1865), Pjesništvo u srednjem vijeku (La Poésie au Moyen Âge, 1885. i 1895), Francuska književnost u srednjem vijeku (La Littérature française au Moyen Âge, 1888), Legende srednjega vijeka (Les Légendes du Moyen Âge, 1903).
