Parmigianino, Il

ilustracija
PARMIGIANINO IL, Autoportret u konveksnom ogledalu
ilustracija1ilustracija2

Parmigianino, Il [~ parmi62721ani:'no] (pravo ime Francesco Mazzola [mac:o:'la]), talijanski slikar i bakrorezac (Parma, 11. I. 1503Casalmaggiore, 28. VIII. 1540). Predstavnik manirizma; djelovao u Parmi, Rimu i Bologni. Isprva je bio pod utjecajem Correggia, Rafaela i Michelangela (Dijana i Akteon u budoaru Paole Gonzaga u vili Rocca Sanvitale u Fontanellatu kraj Parme, 1523; Vizija sv. Jeronima, 1526–27), potom je izgradio vlastiti stil. Profinjenim skladom pretežito hladnih boja i uporabom chiaroscura slikao je kompozicije s figurama izduženih dijelova tijela (Madona s dugim vratom, oko 1535) i tehnički zahtjevne portrete (Autoportret u konveksnom zrcalu, 1524). Značajan i originalan grafičar; otkrio nove mogućnosti bakroreza (Judita, Polaganje u grob). Znatno je utjecao na A. Medulića i Niccolòa dell’Abbatea, preko njega i na francusko slikarstvo, osobito fontainebleaušku školu.

Parmigianino, Il. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.3.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46745>.